Hrvatski Portal u Švicarskoj
Home Događaji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  


 
HRVATSKI PLEMIĆKI ZBOR
COLEGIUM NOBILIUM CROATICUM
c/o HRVATSKA PANEUROPSKA UNIJA
JURIŠIĆEVA 1 A ZAGREB

 

Hrvatski plemički zbor (HPZ) pozvao je svoje članove i prijatelje Zbora na četvrto druženje u sezoni 2008/2009, koje je održano 10. prosinca 2008. i na kojem je, nakon kratkih informacija o prošlim i budućim akcijama Zbora (vidi u Biltenu), a u okviru već tradicionalne tribine HPZ-a pod naslovom "Uloga hrvatskog plemstva u očuvanju i održanju hrvatske nacionalnosti i državnosti",gospođa doc.dr.sc. Katja Marasović, dipl.ing.arh., sa Sveučilišta u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Mediteranski centar za graditeljsko nasljeđe u Splitu i Građevinsko-arhitektonski fakultet Sveučilišta u Splitu, održala interesantno predavanje koje je održala i u Puli pod naslovom „Nastanak i razvitak kaštelanskih utvrđenih naselja“, Histria antiqua vol. 11., Pula 2003..

Posredstvom Hrvatskog plemićkog zbora dobili smo dozvolu autorice te interesantne studije da sadržaj njenog predavanja objavimo na portalu.

Zahvaljujemo Hrvatskom plemićkom zboru i posebno srdačno gospođi dr.sc. Marasović i za čitatelje portala rado objavljujemo cijeli tekst predavanja:

 

NASTANAK I RAZVITAK KAŠTELANSKIH UTVRĐENIH NASELJA*


Doc.dr.sc. Katja Marasović dipl.ing.arh.
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Mediteranski centar za graditeljsko nasljeđe u Splitu i Građevinsko-arhitektonski fakultet Sveučilišta u Splitu

 

ABSTRACT

Nakon pada Bosne 1463. godine zaprijetila je Dalmaciji, tada u sastavu Mletačke republike, opasnost od Turaka. Posjednici zemalja između Splita i Trogira su do kraja 17. stoljeća podigli 17 utvrda i 12 utvrđenih naselja kako bi zaštitili stanovništvo i osigurali poljoprivrednu proizvodnju. Krajem 17. stoljeća, prestankom opasnosti od Turaka, naselja se šire izvan obrambenih zidova i tako postupno nastaje sedam današnjih kaštelanskih naselja: Kaštel Sućurac, Kaštel Gomilica, Kaštel Kambelovac, Kaštel Lukšić, Kaštel Stari, Kaštel Novi i Kaštel Štafilić unutar kojih se u većoj ili manjoj mjeri sačuvalo 12 utvrda i 10 utvrđenih naselja.

1. UVOD
Od Solina do Pantana kod Trogira, od vrha Kozjaka do mora proteže se područje Kaštela. Blaga klima, plodna zemlja, obilje izvora vode i položaj uz more čine taj kraj vrlo povoljnim za stanovanje. Krajem 15. stoljeća kada Turci prodiru u naše krajeve stanovništvo tog područja živi u nezaštićenim selima na padinama Kozjaka. To su bili zaseoci koncentrirani oko srednjovjekovnih crkava. Sam teritorij je bio podijeljen između Trogira i Splita, a granica je išla potokom Sibovica (danas između Kaštel Kambelovca i Kaštel Lukšića). Splitsko područje zvalo se Dilat a trogirsko Podmorje ili trogirsko Velo polje. Zbog toga su kasnija kaštelanska naselja podijeljena na trogirska (donja) i splitska (gornja kaštela). Vlasnici zemalja bili su splitski ili trogirski posjednici: plemići, samostani i splitska nadbiskupija. Oni su za vrijeme turske opasnosti sagradili 17 utvrda- kaštela i 12 utvrđenih naselja po čemu je taj prostor dobio naziv Kaštela.

2. IZGRADNJA UTVRDA (KAŠTELA) I UTVRĐENIH NASELJA
Da bi sagradili svoje utvrde posjednici su morali od mletačke vlasti ishoditi odobrenje. Koriolan Cippico istaknuta ličnost kulturnog i političkog života Trogira 15. stoljeća prvi je zatražio takvo odobrenje. Dobio ga je 1474. od trogirskog kneza Troilla Maripietra. Sadržaj tog dokumenta najbolje ilustrira tadašnju situaciju:  "....... Budući da su plemići i sveukupno stanovništvo Trogira više puta uporno tražili da se sagradi jedna utvrda ili kula kod Sv. Petra u trogirskom Velom polju u kojoj bi se ljudi koji rade na spomenutom polju, radi svoje zaštite mogli u svakoj prilici povući, pisali smo zbog ovoga našoj Svijetloj duždevskoj vlasti tražeći kao pomoć 400 dukata da se sagradi rečena kula ili utvrda. Učinilo se da je sama Svijetla duždevska vlast zbog mnogih i različitih poslova kojima je zaokupljena zbog prijetećih ratnih neprilika, usmjerena na veće probleme te se nije pokazala zainteresirana za tu stvar i zbog drugih izdataka. Međutim, plemeniti muž Trogiranin Koriolan Cippico pojavio se pred nama govoreći da će on o svom trošku sagraditi jedan zidani zaklon ili palaču kod rečenog mjesta Sv. Petra, na svom vlastitom terenu u kojem će se težaci na rečenom Velom polju moći zaštititi" .

PROSTORNA SHEMA NASELJA
Kaštelanska naselja utemeljena su po srednjovjekovnoj shemi: utvrda posjednika i utvrđeno naselje uz nju. Utvrda posjednika gradi se na hridima u moru ili na samoj obali, a sjeverno od nje na nasipu ili na obali formira se utvrđeno naselje. Takav položaj izabran je zbog lakše obrane i mogućnosti evakuacije brodovima u slučaju opasnosti. Osim toga vodilo se računa da se ne gradi na plodnom terenu. Neki posjednici gradili su na svom zemljištu, a neki na zemljištu koje im je ustupila mletačka vlast.

Obala Kaštela bila je povoljna za nasipanje zbog lanaca hridi koji su se uz nju protezali, a koje su danas vidljive zapadno od kaštela Nehaj. U nekim slučajevima širina nasutog prostora je čak 100 metara. U vrijeme izgradnje kaštela uz obalu je išao put koji je spajao Trogir i Solin, a datira se u antičko doba. Područje je bogato izvorima vode i potocima.

Jezgre kaštelanskih utvrđenih naselja uglavnom su pravokutnog tlocrtnog oblika s pravilnom mrežom ulica. Takav način urbanizacije vezan je za kolonizaciju još od rimskih vremena. Preseljenje stanovništva iz srednjovjekovnih sela na padinama Kozjaka u nova planirana naselja na obali može se smatrati određenim oblikom kolonizacije. Premda pravokutna forma nije idealna za obranu, smatra se da je prihvaćena iz razloga lakog trasiranja i što obrana nije povjerena naselju nego kaštelu . U nekim kaštelanskim utvrđenim naseljima može se prepoznati podjela na veće parcele na kojima su bili kuća i vrt, a u nekim na manje parcele namijenjene samo izgradnji kuće.

OBRAMBENI ZIDOVI NASELJA
Kaštelanska naselja bila su utvrđena zidovima sa tri kopnene strane ili sa sve četiri ukoliko je more na jugu bilo toliko plitko da je omogućavalo pristup neprijatelju. Obrambeni zidovi bili su visoki od 4 - 6 metara. Na vrhu su imali krunište i drveni obrambeni ophod. U donjem dijelu su imali otvore za topove. Debljina donjeg dijela zida iznosila je dvije stope (oko 60 centimetara), a u visini kruništa 1.5 stopu (oko 45 centimetara). Zidovi su se do danas sačuvali uglavnom u svojim nižim dijelovima ili u linijama parcela. Položaj zidova često je diktirao položaj potoka koji se sa sjevera spuštaju prema moru i koji su iskorišteni kao prirodni obrambeni jarci.

Na uglovima zidova naselja postojale su kule. U nekim slučajevima one su bile iste visine kao i zid te su završavale kruništem, a u nekim su bile dvokatne ili trokatne s četverostrešnim krovom. Naselja su imala jedna ili više vrata što je vezano za položaj u odnosu na put koji je pratio obalu i na putove koji su vodili prema sjeveru. Nad ulaznim vratima naselja postojao je breteš.

Zidovi naselja predstavljali su prvu, a utvrde posjednika drugu liniju obrane. U slučaju da se naselje nije moglo obraniti stanovnici su se sklanjali u utvrdi posjednika gdje su čekali da iz Splita ili Trogira po njih dođu brodovi.

UTVRDE POSJEDNIKA- KAŠTELI
Na području Kaštela postoje četiri tipa utvrda posjednika :

- Kula sa utvrđenim dvorištem  se sastoji od kule na sjeveru i utvrđenog dvorišta na jugu. Budući da je kula izvorno bila otvorena prema unutrašnjosti utvrđenog dvorišta nije bila namijenjena stanovanju već samo obrani. Tom tipu pripada kula Cambi sa utvrđenim dvorištem i Kaštilac u Kaštel Gomilici te Kaštilac u Kaštel Sućurcu čija je kula drugačijeg tipa jer je izgrađena sto godina ranije.

- Kaštel se sastoji od stambene dvokatne građevine na jugu i utvrđenog dvorišta sa kulama na sjeveru. Tome tipu pripadaju kašteli Cippico, Vitturi i Stafileo.

- Utvrđena kuća je dvokatna građevina koja sa sjeverne strane ima karakter utvrde, a na jugu rezidencije. Tome tipu pripadaju utvrđene kuće Lippeo, Andreis, Rosani i Tartaglia.

- Kula je kvadratnog tlocrta. Do danas se dobro sačuvala samo kula Cippico u Kaštel Novom. Ona je bila četverokatna sa mašikulom na najvišem katu. Osim obrane bila je namijenjena i stanovanju. Tom tipu pripadaju kule Kuparić, Cippico, Cega, Lodi i Dragač.

Na južnom pročelju utvrda postojala su vrata za evakuaciju. U utvrde se ulazilo preko kamenog mosta koji je završavao drvenim pokretnim mostom. U kaštelu, utvrđenoj kući i kuli povremeno stanuje posjednik koji sudjeluje u obrani naselja i nadzire poljoprivrednu proizvodnju. Stambeni prostori u utvrdama bili su opremljeni kaminima, pilima, drvenim kasetiranim plafonima, stilskim prozorima, višedijelnim otvorima, balkonima, lođama, trijemovima i galerijama čija je zanatska obrada na razini onih u gradovima. Utvrde su imale i gospodarsku ulogu. U prizemlju su se nalazili tijesak i mlin za masline, kamenice za ulje i bačve za vino. Tu su se sakupljali i obrađivali poljodjelski proizvodi koji su se brodovima odvozili u Split ili Trogir.

VRIJEME IZGRADNJE
Kaštel Sućurac tj. kaštel splitskih nadbiskupa sagrađen je prije opasnosti od Turaka te ima složeniju prošlost od ostalih.

 

odobrenje za izgradnju

izgradnja utvrde posjednika

izgradnja zida naselja

Nadbiskupski kaštel

1392.

1392.-1402. i 1488.

1509.

Kaštel Cippico Stari

1476.

1481.

1507.

Kaštel Piškera

 

 

oko 1494.

Kaštel Rosani

1482.

oko 1500.

oko 1500.

Kaštel Andreis

1482.

oko 1600.

 

Kaštel Vitturi

1487.

oko 1493.

1537.

Kaštel Celio-Cega

1487.

1501.

 

Kaštel Cambi

1487.

1487.-91.

1566.

Kaštel Stafileo

1500.

1508.

1508.

Kaštel Cippico Novi

1512.

1512.-15.

1512.-15.

Kaštel Gomilica

1513.

1529.-37.

1685.

Kaštel Dragač

1543.

1543.-71.

 

Kaštel Kuparić

 

prije 1534.

prije 1534.

Kaštel Lippeo

 

1525.-82.

1525.-98.

Kaštel Lodi

1548.

nedovršen

 

Kaštel Quarco

1558.

 1571.-88.

1571.-88.

Kaštel Tartaglia

 

1600.-1650.

 

Kaštel Butković

 

17. st

 

SEOSKI TRG
Izvorno je pred utvrdom posjednika postojao jarak premošten mostom te širi neizgrađeni prostor kako bi obrana utvrde bila efikasnija. Godine 1648. kada Klis ponovo dolazi pod vlast Venecije otklonjena je neposredna opasnost od Turaka. Stoga se nasipa jarak pred utvrdom ili utvrđenim naseljem te nastaje seoski trg. Prema mostu (brvno) svi trgovi koji su nastali na spoju kopna i nasutog terena dobili su naziv "Brce".

Na trgu su se održavale vjerske i svjetovne svečanosti. Na središnjem položaju postavlja se "Štandarac" - stup za zastavu koji je ujedno služio i kao stup srama. Gotovo su svi trgovi imali izvor vode. U Kaštel Novome i Kaštel Gomilici na trgu je sagrađena loža koja je služila za seoske potrebe. Krajem 19. stoljeća postavlja se javni sat, to jest ugrađuje se u građevine koje se nalaze na trgu. 

CRKVE
Sve kaštelanske župne crkve sagrađene su izvan utvrđenog naselja i to pred njegovim glavnim vratima. Građene su u tri navrata.

Najranije su one iz 16. stoljeća u gotičko-renesansnom stilu. To su jednobrodne građevine s apsidom, dimenzija 7-8 na 11-14 m. Na glavnom pročelju su imale zvonik na preslicu i rozetu. Grade ih posjednici na svojoj zemlji.

Krajem 17. i početkom 18. stoljeća na mjestu ranijih crkava težaci grade nove prostranije barokne crkve. I one su jednobrodne s apsidom, a njihove dimenzije su 8.5-10 na 15-19 m.

Polovinom 19. stoljeća težaci pokreću izgradnju novih još prostranijih crkava prema projektima domaćih i talijanskih graditelja u historicističkim stilovima. Neke od njih sagrađene su na novoj lokaciji tako da su se sačuvale crkve iz ranije faze. Često su toliko grandiozno zamišljene da su se gradile više desetaka godina. Naknadno su uz njih sagrađeni zvonici. U dimenziji tih crkava, raskošnoj opremi i zvonicima očituje se borba za prestiž među naseljima.

KUĆE
Najranije kuće u Kaštelima bile su prizemnice od suhozida pokrivene slamom. U jednom dijelu kuće bio je komin oko kojega se odvijao život dok je u drugom dijelu bio prostor za stoku. Povećanjem broja članova obitelji javlja se potreba za novim stambenim prostorom što se rješava izgradnjom nove kuće na obiteljskoj parceli ili podizanjem kata nad postojećom prizemnicom U prizemlju ostaje prostor za stoku i konoba, a na katu je stambeni prostor. Dvokatnice se u kaštelanskim naseljima spominju tek u 18. stoljeću.

3. ORGANIZACIJA OBRANE
Svako utvrđeno naselje nastalo oko kaštela imalo je svoju četu "černidu" kojom je zapovijedao "harambaša". Njemu su bili podređeni zastavnik ili "alfir", te "seržent" i "kaporal". Seoski harambaša bio je biran doživotno i bio je oslobođen javnih radova. Svaki pripadnik jedinice imao je vlastito oružje, vatreno ili hladno, koje mu vjerovnik nije mogao zaplijeniti. Zapovjednika kaštelanskih černida "guvernadura" birala je mletačka vlast među splitskim i trogirskim plemićima, i to posebno za splitska, a posebno za trogirska kaštela . Neki od njih su se istakli u borbi . Straža na zidovima naselja i na kulama stražarnicama zvala se "ronda" . Za ilustraciju, a prema izvještaju splitskog kneza Correra iz 1583. godine u Kaštel Sućurcu na bedemima, na velikoj i maloj kuli, stalno su stražarila četiri stražara koje su zajedno plaćali Sućurani, nadbiskup i splitska općina . Kaštelani su služili i u redovitoj mletačkoj vojsci, a postojale su i radne obveze. Za potrebe vojske, Kaštelani su na svojim mazgama i konjima prenosili streljivo, hranu i sijeno. Ta se obveza zvala "seksana". Osim toga svako kaštelansko selo moralo je dati nekoliko veslača za mletačke galije koji su se birali kockom između sposobnih muškaraca .

Za kontrolu teritorija svako je selo imalo po dvije kule stražarnice jednu na vrhu i drugu na padinama Kozjaka s kojih se vatrom upozoravalo na opasnost.

Stanje u Splitu i Kaštelanskom polju znatno se pogoršalo nakon što su Turci osvojili Klis 1537. godine. Izgradnjom kaštela stvorena su uporišta za organiziranje obrane pa na početku ciparskog rata 1570. godine trogirski knez Franjo Querini naređuje svim gospodarima kaštela i njihovim težacima da se moraju vratiti u svoja mjesta i organizirati obranu, inače će zbog neposluha biti poslani tri godine na galije osuđenika . Za vrijeme turske opasnosti zabilježeno je nekoliko napada na kaštelanska naselja, osobito na Sućurac. Turci su ubijali, palili, pljačkali i odvodili stanovništvo u roblje. Trogirski knez Alviž Corner izvještava 1577. godine Senat da su Kaštelani u "prošlom ratu" vlastitim snagama obranili teritorij i sačuvali ga za mletačku vlast .

Za vrijeme Kandijskog rata Klis je 1648. godine definitivno došao pod vlast Venecije čime je za Kaštela otklonjena neposredna turska opasnost. Nakon Morejskog rata (1684.-1699.) mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. godine Turci su morali napustiti ove krajeve, ali su oni iz Dalmacije bili potpuno potisnuti tek kada je godine 1722. konačno povučena stalna granica između mletačke Dalmacije i turske Bosne .

4. GOSPODARSKI I DRUŠTVENI ODNOSI UNUTAR NASELJA
Težaci koji su se naselili unutar utvrđenih kaštelanskih naselja su morali gospodaru kaštela davati godišnji najam i "regalije" (darove) za zemlju na kojoj su izgradili kuću i za onu koju su koristili kao vrt. Postojala je i radna obveza. Time su težaci došli u mnogo nepovoljniji položaj nego što su ga imali u svojim selima na padinama Kozjaka.

Osnivači kaštela su posjedovali tijesak za masline koji su njihovi težaci morali koristiti dajući petnaestinu ulja što se dijelilo između vlasnika tijeska i državne vlasti. Taj su privilegij posjednici dobili kao nadoknadu za izgradnju kaštela. Svako selo je imalo svoga "gaštalda" koji je objavljivao naredbe vlasti, brinuo se o njihovom provođenju i pazio na red. Birao ga je na godinu dana gospodar kaštela. Za vrijeme svog službovanja "gaštald" je bio oslobođen javnih radova i darova svome gospodaru, a od svakog proglasa ili naredbe državnih vlasti, koje je javno obavljao, dobivao je malu naknadu u novcu. Svaku večer je morao zaključati vrata naselja i predati ključ gospodaru kaštela. Posjednik je imao župana ili dvornika. On je nadzirao težake, procjenjivao urod i uzimao dohodak od težaka .

"Za vrijeme mletačke vlasti selo je bilo na poseban način organizirana zajednica koja se službeno nazivala komuna (općina). Glavnu ulogu u seoskoj zajednici ima Velika skula, odnosno bratovština, u koju su učlanjeni svi glavari obitelji. Velika skula ima osnovno vjersko obilježje i obično se naziva po svecu zaštitniku mjesta. Njeni članovi morali su se držati statuta zvanog "matrikula". Bratovština se brine da njeni članovi obavljaju vjerske dužnosti, ali se brine o svakome svom članu, pomažući ga materijalno u slučaju potrebe. Na Skupštini Velike skule redovito je bio nazočan predstavnik vlasti. Koristili su se hrvatskim jezikom. Najstarija poznata matrikula je Bratovštine Gospe od Doca ili Gospe od Dilata, danas nazvane Sv. Marija na Hladih (Sućurac) iz 1545. godine pisana bosančicom na hrvatskom jeziku" .

 Poštujući uspomenu na svoje pretke starohrvatske plemenitaše "didiće", Kaštelani su sačuvali svoje stare nadarbine (beneficije) Stomoriju, Sv. Ivana od Birnja, Sv. Mihovila od Lažana i Sv. Martina od Kruševika, te su i osim toga što su u novim naseljima osnovane župe, birali i dalje nadarbenike tih starih beneficija.

5. RAZVITAK NASELJA NA PRIMJERU KAŠTEL STAROGA
Na području današnjeg naselja Kaštela Stari nalaze se kaštel Cippico sa utvrđenim naseljem, kula Cega i Kaštel Andreis.

PRETPOSTAVLJENO STANJE 1481. GODINE
Trogirski plemić Koriolan Cippico sagradio je 1481. godine kaštel i nad ulazom postavio natpis:

CORIOLANUS CEPIO P(ERTI) F(ILIUS) SUB FELICISSIMO IM(PERATORE) P(ETRO) MOCENIGO PRAEFECTUS TRIREMIS A MANIBUS ASIATICIS HANC VILLAM AEDIFICAVIT MCCCCLXXXI
(Koriolan Cippico sin Petra zapovjednik galije pod veoma slavnim vojskovođom Petrom Mocenigom sagradio je ovu zgradu od azijskog plijena)

Kaštel se sastojao od stambene dvokatnice na jugu i obrambenog zida s kruništem i kulom na sjeveru. Sagrađen je na morskim hridima 20 metara udaljen od prirodne obale. Naziv trga "Brce" koji je nastao s njegove sjeverne strane potvrđuje da je s obalom bio spojen mostom .

Nedugo poslije izgradnje Koriolanov je kaštel stradao u požaru. Godine 1493. je popravljen i dograđen uz pomoć mletačke vlasti. U sjevernom dijelu, oko dvorišta sagrađena su dvokatna krila sa trijemom u prizemlju na kojemu je postavljen natpis:

CORIOLANUS CEPIO  P(ETRI) F(ILIUS)  VILLAM  INCENDIO
CONFLAGRATAM SENATU VENET(U) BENEGNITATE ET
S(UO) P(ONDERE) MELIUS IN STATU RESTITUIT
MCCCCLXXXXIII
(Koriolan Cipiko sin Petra zgradu spaljenu požarom dobročinstvom mletačkog Senata i svojim troškom obnovio je u još bolje stanje 1493)

PRETPOSTAVLJENO STANJE OKO 1600. GODINE
Prema odobrenju za gradnju iz 1474. godine Koriolan Cippico se obvezao da s obje strane svog kaštela uz morsku obalu drvenim pregradama ogradi prostor u dužini od oko 120 metara (60 pertika). Godine 1507. mletački je senat pomogao sagraditi obrambene zidove. O tome svjedoči natpis na jednoj kući na "Balkunu", na zapadnom zidu utvrđenog naselja, koji glasi:

HAEC ILLV VENETOR PRINCIPE LEONARDO LAVREDANO QVA BERNARDINI CONTARENI TRAGVRI PRAEFECTI VIRTVTE : QUA PVBLICO MAGALIA SENATVS IMPENDIO MURORUM : AMBITU STIPATA NOTESCIT MDVII  X KAL NOVEMBRIS
(Natpis govori o tome da je u vrijeme dužda Leonarda Loredana, zaslugom trogirskog kneza Bernardina Contarena, državnim troškom zbijeno naselje opkoljeno zidovima 1507. godine)

Tijekom 16. stoljeća Turci su žestoko napadali pojedina kaštelanska naselja. Zabilježen je napad na Kaštel Stari: "U noći 13 lipnja 1512 navališe Turci na kašteo, kako se razabire iz spisa Jerolima Diego, poglavara u Trogiru, sa 450 konjanika i 180 pješaka, prislonivši na zid ljestve. Svi stanovnici koji su noću bili zaklonjeni u kaštelu, branili su se dok su god mogli. Kad više nisu mogli, otvoriše stražnja vrata, gdje ih dočeka 13 brodova iz Trogira. Dođoše im u pomoć na dani znak vatrom  i  tako  se  ukrcaše  i  spasiše. Poginulo  je  pet  seljaka,  a  pet  ih  je  bilo  ranjeno. Turci opljačkaše sve što nađoše i odvedoše preko brda 1000 glava marve, što krupnoga zuba, što sitnoga. I baš te godine počeše i Kaštelani i Poljičani plaćati danak Turcima."

Obrambeni zid opkolio je naselje oko kaštela sa tri kopnene strane. Veličina utvrđenog naselja je 160 x 60 metara. Njihova linija se sačuvala u linijama današnjih parcela. Bočni zidovi su išli u more do dubine koja je jamčila sigurnost. Sjeverno je iskopan jarak, a istočno i zapadno su tekli su potoci. Sudeći po ostacima zida na sjeverozapadnom i sjeveroistočnom dijelu on je izvorno bio visok od 4,5 do 5,5 metara od terena i imao je obrambeno krunište poput ostalih kaštelanskih naselja. Na krajevima i na sredini sjevernog zida bile su kule.

O vratima naselja piše don Frane Ivasović : "Selo je imalo dvoja vrata koja bi se uveče zatvarala. Zapadna vrata bila su sa istočne strane današnjeg Balkuna. Imala su svod, gdje bi se za ružnog vremena svijet zaklanjao. Poviše svoda bio je stan, koji je porušen godine 1908, tako da se danas može udobno proći. Istočna vrata nalazila su se sa zapadne strane potoka, koji je pokriven 1913. Ova istočna vrata nazvana "gornja vrata" bila su tako tijesna da se nije moglo proći s kolima, ako su bila  mnogo uvis natovarena. I ova su vrata bila posvođena i služila su istoj svrsi kao i ona prva. Ova su vrata bila porušena godine 1900, tako da je danas ostao dosta veliki prostor za prolaz". Da je nad vratima postojao breteš, svjedoči naziv prostora pred zapadnim vratima "Balkun" o čemu Ivasović piše: "Balkun je dobio ime po jednom velikom prozoru, koji se nalazio povrh zapadnih vratiju. To je bila kao jedna veranda na koju se penjalo ljestvicama. Govorili bi "andiamo al Balcone" . Osim istočnih i zapadnih vrata utvrđeno naselje je imalo i vrata na sredini sjevernog zida u kuli. Ta su vrata prema naredbi trogirskoga kneza iz 1646. godine zazidana zbog opasnosti od neprijatelja.
Unutar utvrđenog naselja Koriolana Cippica mogu se prepoznati parcele dimenzija oko 15 x 25 metara položenih kraćom stranicom uz dvije glavne ulice istok-zapad. Po veličini parcela može se zaključiti da je izvorno osim kuće na njoj bio smješten i vrt. Vrt obitelji Cippico zadržao se unutar utvrđenog naselja uz njegov istočni zid sve do 19. stoljeća. U Moluntu npr. u 15. stoljeću postoji odredba koja kaže da onaj koji se trajno nastani u tom naselju dobiva kuću i vrt u veličini od oko 8 x 100 metara .

Godine 1588. naselje uz kaštel Koriolana Cippica ima 375 stanovnika .  Zapadno od naselja grade se utvrde Cega i Andreis te župna crkva.

Kaštel Andreis (ranije Cega)
Trogirski plemić Andrija Cega je 1487. godine dobio odobrenje da: "smije sagraditi u moru jednu zidanu kuću i selo i njega utvrditi jarcima i opkoliti nasipom kako je također bilo dozvoljeno gosp. Koriolanu Cipiku, gosp. Mihovilu Rosaniju, Leonu Andreisu i drugima", gdje će naći zaklona težaci koje pljačkaju susjedni Morlaci . Na temelju dozvole sagradio je kaštel na morskim hridima desetak metara udaljen od izvorne obale, zapadno od  kaštela Koriolana Cippica. Oko 1600. godine potomci Andrije Cega ustupili su svoj kaštel Ivanu i Pavlu Andreisu , koji su im za uzvrat ustupili svoju tek sagrađenu kulu. Na temelju tlocrtnog oblika zabilježenog na planu naselja iz 1704. godine i katastarskog plana iz 1831. godine kad se spominje kao ruševina može se pretpostaviti da je kaštel Andreis pripadao tipu dvokatnih utvrđenih kuća poput kaštela Rosani.

Prema linijama današnjih parcela može se naslutiti da je bilo pokušaja da se na obali pred kaštelom stvori naselje. To potvrđuje dokument vezan za plan naselja iz 1704. godine gdje se spominje  kirurg Lazzaroni koji stanuje "izvan Starog u Andreisovu kaštelu u kući koju mu je iznajmio Donat Civallelli" .  

Danas se u moru mogu vidjeti samo temelji kaštela Andreis.

Kula Cega (ranije Andreis)
Prema povjesničaru Andreisu kula Cega je izgrađena oko 1600. godine na temelju dozvole Leonu Andreisu iz 1482. godine . To je građevina kvadratnog tlocrta, veličine 8 x 7.5 metara sagrađena na hridima desetak metara udaljenim od obale. Na planu naselja iz 1704. godine kula, tada već u vlasništvu obitelji Cega, nacrtana je u tlocrtu s vratima u oborenoj projekciji kao i na ostalim kaštelima. Dakle, imala je vrata prema kopnu i prema moru. U istražnim radovima na građevini tijekom 1994. godine nisu pronađeni tragovi vrata prema moru niti otvora za topove ili otvora za lance pokretnog mosta nad kopnenim vratima, koji bi prema usporedbi sa drugim sličnim utvrdama trebali postojati. Iz toga se zaključuje da je kula nanovo izgrađena nakon 1704. godine. U istražnim radovima iz 1994. i radovima obnove 2000. godine u drvenim međukatnim konstrukcijama pronađeni su elementi ukrašene drvene kasetirane međukatne konstrukcije korišteni kao drvena građa, koji su vjerovatno pripadali ranijoj kuli, što za sada predstavalja jedini poznati primjer drvenog kasetiranog stropa na području Kaštela.

Crkva Sv. Ivana Krstitelja
Prema vizitaciji Augustina Valiera iz 1579. godine Ivan i Alviž Cippico su se obvezali da će izgraditi župnu crkvu jer se zbog stalnih turskih provala ne može bez opasnosti ići u crkvu maticu sv. Petra od Klobuka "udaljenu oko tisuću paša" na slušanje mise i primanje sakramenata . Stoga su Ivan i Franjo Cippico sagradili crkvu Sv. Ivana Krstitelja na zemljištu Ludovika i Jakova Celia pred glavnim (zapadnim) ulazom u utvrđeno naselje, tj. na mjestu postojeće barokne crkve. Ne zna se pouzdano kada je crkva izgrađena. Na najstarijim nadgrobnim pločama upisane su godine 1607. i 1612. . Njen tlocrtni oblik i točan položaj moguće je rekonstruirati na temelju plana naselja iz 1704. godine, rasporeda starijih i novijih grobova te istraživanja provedenih u podu današnje crkve prilikom radova uređenja . Njene dimenzije su bile oko 7 x 13 m, a nalazila se u sjeveroistočnom dijelu današnje crkve. Linija sjevernog i istočnog zida nove crkve poklapa se sa zidovima starije. Kako je ranije pretpostavljeno ispod poda današnje apside u istraživanjima 1999. godine pronađena je apsida renesansne crkve pravokutnog oblika. Može se pretpostaviti da rozeta i preslica današnje barokne crkve koja je sagrađena 1714. godine pripadaju renesansnoj crkvi.

PRETPOSTAVLJENO STANJE 1831. GODINE
Prestankom opasnosti od Turaka naselje se širi izvan zidina prema zapadu. Naselje dobiva naziv Kaštel Stari jer je nastalo prije naselja Pavla Cippica koje je iz istog razloga dobilo naziv Kaštel Novi. Obrambeni zidovi gube svoju ulogu pa se postupno ruše. Nova cesta Trogir-Split izgrađena godine 1807. u urbanističkom smislu predstavlja granicu do koje se u drugoj polovici 19. stoljeća šire stara naselja . Nastavlja se proces nasipanja obale te se izgradnjom novih kuća na tom prostoru formira pročelje naselja prema moru koje ranije nije postojalo. Nasipanjem prostora sjeverno od kaštela Cippico nastaje seoski trg "Brce". Prostor trga je ranije bio veći i pravilniji, ali zbog nedostatka prostora za gradnju uz rubove trga nastaju nove kuće. Na trg je postavljen štandarac (stup za zastavu). Na sjeveru je postojao seoski bunar koji je šezdesetih godina 20. stoljeća zatrpan jer je smetao prometu. U jugoistočnom dijelu trga sagrađena je kuća bratovštine na kojoj je u 19. stoljeću postavljen javni sat.
    

POSTOJEĆE STANJE
U Kaštelima je 19. stoljeće doba gospodarskog napretka koji se bazira na izvozu vina, ulja i smokava. Sredinom stoljeća u Kaštel Starome obitelj Šimetin nasipa dio obale i gradi svoje skladište vina i uz njega manji gat.  Godine 1860. postavljena je javna petrolejska rasvjeta . Ruše se dijelovi utvrda koji smetaju prometu. Gradnja nove župne crkve  započela je 1871. godine na novoj lokaciji sjeverozapadno od naselja. Dovršena je tek nakon Drugoga svjetskog rata . Luka je proširena 1905. godine , a obala je u današnjem obliku dovršena 1925. godine . Tridesetih godina 20. stoljeća naselje je dobilo vodu i struju.

Početkom 20. stoljeća bogate obitelji grade kuće  koje po svojoj velikoj dimenziji ili stilu nisu primjerene ambijentu. Tako je npr. sagrađena peterokatnica obitelji Šimetin sjeverno od njihova skladišta na mjestu nekoliko ranijih kuća. Oni postupno dograđuju svoje skladište prema jugu. Obiteljska izgradnja se širi bez prethodno izrađenih urbanističkih planova. Starosjedilačke obitelji kaštelanskih naselja grade nove kuće na svojim sitno isparceliranim plodnim poljima izvan naselja, do stare kaštelanske ceste, a i dalje. Svoje stare kuće prodaju došljacima iz unutrašnjosti, slabijeg imovnog stanja. Kuće se dijele po tlocrtu i po katovima na nekoliko dijelova, te je danas vrlo teško prepoznati izvornu građevinu.

6. ZAKLJUČAK

Kaštelanske utvrđena naselja obzirom na svoj položaj uz obalu zaštićenog morskog zaljeva, zajedno sa Segetom i Marinom kraj Trogira, predstavljaju specifičan tip renesansnih planiranih naselja. Njihovom izgradnjom osigurana je zaštita težaka i omogućena poljoprivredna proizvodnja za sve vrijeme opasnosti od Turaka. Kule i kašteli posjednika, iako skromnih dimenzija, vrijedni su primjeri renesansne arhitekture. O stvaralaštvu na tom prostoru Cvito Fisković kaže: "Trogirsko- splitska Kaštela potvrđuju kako smo, odolijevajući osvajačima i nasilnicima i u prvim borbenim redovima kroz stoljeća, kulturno i umjetnički stvarali onoliko koliko nam je u bijedi, pod tuđom vlasti, u krvi dugih ratovanja i u dimu čestih garišta bilo dopušteno".

 

Summary

RISE AND DEVELOPEMENT OF FORTIFIED SETTLEMENTS IN KAŠTELA

The area of Kaštela spreads from Salona to Pantan near Trogir and from the top of the mountain Kozjak to the sea. After the fall of Bosnia in 1463., the danger of Turkish invasion threatened Dalmatia, which was in the possession of the Venetian Republic in that period. In order to protect the inhabitants and agriculture, the landowners built from the end of the 15th to the end of the 17th centuries 17 fortifications (castles) and 12 fortified settlements. After those castles, the entire area got the name «Kaštela». Until today 12 fortifications and 10 fortified settlements have been preserved within 7 actual agglomerations: Kaštel Sućurac, Kaštel Gomilica, Kaštel Kambelovac, Kaštel Lukšić, Kaštel Stari, Kaštel Novi, Kaštel Štafilić.
 
The fortified settlements of Kaštela have been founded according to the mediaeval scheme: the landowner fortification (castle) and a fortified agglomeration behind. The landowner fortification is built on the rocks in the sea or at the coast line; the fortified agglomeration is always founded immediately to the north of the fortification. Such lay-out was chosen because of better defense and the possibility of evacuation by boats in case of danger, as well as in order to save the fertile land for the agriculture. The evacuation door was to the south. The entrance to the castle was always by a stone bridge which ended by a wooden draw-bridge.

Four types of Kaštela fortifications can be distinguished: 1. the tower with shelter, 2. the castle, 3. the fortified house, 4. the tower.

Fortified settlements of Kaštela are generally rectangular with a regular network of the streets, resulting from a simplicity of planning. The defense walls were 4 to 6 meters high, ending at the top by a crenelle and a wooden defense valkway. The towers were situated in the corners. The settlements were settled by paesants from medieval villages from the Kozjak slope. For the land on which they had built their houses and their gardens, they had to pay to  the landlord, among others the annual rent.

Each fortified settlement had an armed troop with its commander. To control the territory, each settlement had two guard-towers: one was situated on the top and the other one on the slope of Kozjak.

The parish churches were built outside the settlements, in front of the main entrance. They belong to three periods. The oldest ones date back to the 16th century, have renaissance stylistic features, with very small dimensions. With the growth of population at the end of the 17th and the beginnings of the 18th century, the inhabitants built new baroque churches of greater dimensions on the same place. In the middle of the 19th century at the same place or on some new locations outside the settlements, new bigger churches with historic neo-styles characteristics have been built. Their dimensions, rich decorative elements and particularly belfries reflect  prestigious competition among the settlements.

Kaštela's fortified settlements, with their position on the coast of a well protected bay, together with similar settlements Seget and Marina, to the west of Trogir, present a particular type of planned settlements. Owners' towers and castles, though modest in dimensions, are valuable examples of renaissance architecture. About their creation Cvito Fisković wrote: „Kaštela in the Split-Trogir area testify our capacity, opposing from the first front-line to the invaders, to create artistically to the extent that was allowed in poverty, foreign rule, blood in long fights and smokes of many battles.“

 

POPIS ILUSTRACIJA


Slika 1. Kaštelansko polje u 16. stoljeću
(Martino Rotta, Civico Museo Correr - Venezia)


Slika 2. Položaj 17 utvrda unutar sedam kaštelanskih katastarskih općina.
(Katja Marasović 2002.)



Slika 3. Shema kaštelanskih naselja (Katja Marasović 2001.)


Slika 4. Tipovi kaštelanskih utvrda posjednika (Katja Marasović 2001.)


Slika 5. Plan Kaštel Staroga
1. Linija izvorne obale, 2. Kaštel Cippico, 3. Utvrđeno naselje kaštela Cippico, 4. Crkva Sv. Josipa, 5. Brce, 6. Balkun, 7. Župna crkva Sv. Ivana, 8. Kula Cega, 9. Kaštel Andreis

 


Slika 6. Prostorni razvoj Kaštel Staroga, pogled s jugozapada (Katja Marasović 1995.)
Pretpostavljeno stanje 1481. godine


Pretpostavljeno stanje oko 1600. godine


1831. godine


1988. godine

 

POPIS LITERATURE

Andreis P., Storia della Citta di Trau, Split, 1908.
Babić I., Prostor između Trogira i Splita, Trogir, 1984.
Bego F., Kaštel Kambelovac, Kaštel Gomilica, Kaštel Kambelovac, 1991.
Beritić L., Utvrđenja grada Dubrovnika, Dubrovnik, 1989.
Cassi Ramelli A., Dalle caverne ai rifugi blindati, Trenta secoli di architettura militare, Milano, 1964.
Chiudina J., Le Castella di Spalato e Trau, Split, 1898.
Ciccarelli K., "Vitturijev utvrđeni dvorac u Kaštel Lukšiću", Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 14, Split, 1964.
Fisković C., "Umjetnički obrt XV-XVI stoljeća u Splitu", Zbornik Marka Marulića, Zagreb, 1950.
Fisković C., "Osobitost trogirsko-splitskih kaštela-ljetnikovaca", Kulturna baština 11-12, Split, 1981.
Freudenreich A., Narod gradi na ogoljenom krasu, Zagreb-Beograd, 1962.
Glossarium artis, Burgen und feste platze, München, 1977.
Grujić N., Ladanjska arhitektura dubrovačkog područja, Zagreb, 1991.
Ivasović F., Kaštel Stari, Split, 1940.
Karaman D. F., "Coriolano Cippico di Trau", Annuario Dalmatico, Zadar, 1884.
Karaman D. F., "Castel Staffileo", Bulletino di archeologia e storia dalmata XII, Split, 1889.
Karaman D. F., "Castel Vitturi", Bulletino di archeologia e storia dalmata XIII, Split, 1890.
Karaman D. F., "Castel Nuovo (di Trau)", Bulletino di archeologia e storia dalmata XIV, Split, 1891.
Karaman D. F., "Castel Dragazzo", Bulletino di archeologia e storia dalmata XV, Split, 1892.
Karaman D. F., "Castel Suzzuraz", Bulletino di archeologia e storia dalmata XVI, Split, 1893.
Karaman D. F., "Castel Papali", Bulletino di archeologia e storia dalmata XVI, Split, 1893.
Karaman D. F., "Castel Cega", Bulletino di archeologia e storia dalmata XVIII, Split, 1895.
Karaman D. F., "Castel Quarco", Bulletino di archeologia e storia dalmata XVIII, Split, 1895.
Karaman D. F., "Castel Abbadessa", Bulletino di archeologia e storia dalmata XVIIII, Split, 1895.
Karaman D. F., "Castel Andreis", Bulletino di archeologia e storia dalmata XIX, Split, 1896.
Karaman D. F., "Castel Celio", Bulletino di archeologia e storia dalmata XX, Split, 1897.
Karaman D. F., "Castel Vecchio", Bulletino di archeologia e storia dalmata XX, Split, 1897.
Karaman D. F., "Castel Rosani", Bulletino di archeologia e storia dalmata XX, Split, 1897.
Karaman D. F., "Castel Cambio", Bulletino di archeologia e storia dalmata XX, Split, 1897.
Kečkemet D., Kaštel Sućurac, Split, 1978.
Lucić I., Povijesna svjedočanstva o Trogiru I-II, Split, 1979.
Machiedo S., "Projekt za restauraciju kaštela u Kaštel-Novom", Peristil (Zagreb) 8-9, 1965-1966.
Machiedo S. i Diana D., "O jednom konzervatorskom zahvatu u Kaštel Gomilici", Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 4/1978.- 5/1979.
Marasović K., " Prostorni razvoj Kaštel-Cipika u Kaštel-Starom", Kaštelanski      zbornik 1, Kaštela, 1987.
Marasović K., "Poznavanje prostornog razvoja Kaštel Sućurca je temelj obnove i očuvanja", Kaštel Sućurac od prapovijesti do XX stoljeća. Znanstveni skup, Split, 1992.
Marasović K., "Kaštel Vitturi u Kaštel Lukšiću", Kaštelanski zbornik 4, Kaštela, 1994.
Marasović K., "Kaštel Gomilica, nova istraživanja i planovi uređenja", Kaštelanski zbornik 5, Kaštela, 1996.
Marasović K., "Kaštel Novi i kula Cippico", Kaštelanski zbornik 5, Kaštela, 1996.
Marasović, Studija prostornog razvoja Kaštel Staroga uz posebnu analizu izgradnje kaštela Cippico, magistarski rad, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1996. 
Marasović K., "Utvrde Kaštel Sućurca", Kaštelanski zbornik 6, Kaštela, 1999.
Marasović K., Kaštelanski kašteli, Doktorska disertacija, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2002.
Marasović K. "Kaštel Kambelovac", Kaštelanski zbornik 7, Kaštela 2003.
Marasović K., Viculin S., "Kaštel Vitturi i program revitalizacije kaštelanskih utvrda", Suvremeno korištenje i upravljanje dvorcima kurijama i ljetnikovcima, Zagreb 2005.
Marasović K., Vojnović I., Istraživanje i prijedlog obnove kule Cippico u Kaštel Novome, Dvorci i ljetnikovci, kulturno naslijeđe kao pokretač gospodarskog razvoja, Zagreb 2006.
Marasović K., "Istraživanje i obnova kaštela Vitturi u Kaštel Lukšiću", Ladanjska kultura u povijesti Jadrana, Zagreb 2006.
Marasović K. "Kaštel Kambelovac", Kaštelanski zbornik 7, Kaštela 2003.
Marasović K. "Zaboravljeni kašteli", Kaštelanski zbornik 8, Kaštela 2007.
Marconi P., I castelli, Architettura e difesa del territorio tra Medioevo e Rinascimento, Novara, 1988.
Maretto P., La casa veneziana nella storia della citta, Venezia, 1986.
Mauro M., Castelli, Rocche, Torri, cinte fortificate delle Marche, Ancona, 1985.
Morini M.,  Atlante di storia dell'urbanistica, Milano 1979.
Novak G., Povijest Splita II, Split, 1961.
Omašić V., Povijest Kaštela, Split, 1986.
Omašić V., "Dva dokumenta iz prošlosti Kaštel-Sućurca", Kaštelanski zbornik 2, Kaštela, 1989.
Omašić V., Kaštela od prapovijesti do početka 20 stoljeća, Kaštela, 2001.
Pera J., Povijest Kaštel Štafilića, Kaštela, 1997.
Perojević M., Postanak Kaštela, Sarajevo, 1934.
Piplović S., "Prostorni preobražaj Kaštela kroz XIX stoljeće", Kaštelanski zbornik 4, Kaštela, 1994.
Piplović S., "Izgradnja luka u Kaštelima tijekom XIX stoljeća", Kaštelanski zbornik 5, Kaštela, 1996.
Planić Lončarić M., Planirana izgradnja na području Dubrovačke republike, Zagreb, 1980.
Popović M., Beogradska tvrđava, Beograd, 1982.
Praga G., "Organizzazione militare nel'Quattrocento e la costruzione di Castel Vecchio Cippico di Trau", Archivio  XIX, Roma, 1935.
Rodaro V. N., Castelli del Friuli e della Venezia Giulia, Milano, 1985.
Tabarelli G. M., Castelli, rocche e mura d'Italia, Varese, 1983.
de Vita R., Castelli, torri ed opere fortificate di Puglia, Bari, 1974.
Wilkinson J. G., Dalmatia and Montenegro, London, 1848.

 Fotozapis s predavanja:

(kliknite na sliku da biste ju povećali
- pa još jednom kliknite do pune veličine)

O Autorici:


dr.sc. Katja Marasović, dipl.ing. arhitekture
docent
Zavod za graditeljsko naslijeđe

Zavod za graditeljsko naslijeđe - Mediteranski centar za graditeljsko naslijeđe Split
Honorarna asistentica kolegija: Vježbe proučavanja i prikazivanja povijesnog bloka (Poslijediplomski znanstveni studij "Graditeljsko naslijeđe")

Rođena je 1961. u Splitu. Diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1985. Magistrirala je na istom fakultetu 1996. s radom "Studija prostornog razvoja Kaštel Staroga", a 2002. doktorirala s disertacijom "Kaštelanski kašteli".Radi u Zavodu za graditeljsko naslijeđe Arhitektonskog fakulteta 1986.-1988. te u Mediteranskom centru za graditeljsko naslijeđe u Splitu kao znanstvena novakinja na projektu "Graditeljsko naslijeđe jadranskih gradova i naselja" (voditelj: prof.dr.sc. Jerko Marasović) 1991.-1996. Za znanstvenu asistenticu izabrana je 1996., a za višu asistenticu 2002. godine. Od 1999. godine zaposlena je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1999. do 2002. je istraživačica na znanstvenoistraživačkom projektu "Dioklecijanova palača- graditeljstvo" (voditelj: prof.dr.sc. Jerko Marasović), a od 2003. na projektu "Dioklecijanova palača u Splitu, izvorni izgled" (voditelj: prof. emeritus dr.sc. Tomislav Marasović). Od 2001. godine voditelj je Mediteranskog centra za graditeljsko naslijeđe u Splitu. Za docenta na Građevinsko-arhitetonskom fakultetu Sveučilišta u Splitu izabrana je 2004. godine.Stručno se usavršavala u Italiji, Francuskoj i SAD. Radi na istraživanju, očuvanju i obnovi Dioklecijanove palače i povijesne jezgre Splita te kaštelanskih utvrda i naselja. Sudjeluje na znanstvenim skupovima.

Znanstveno-stručni rad
Članci
1987. Prostorni razvoj kaštela Cippico u Kaštel Starome, "Kaštelanski zbornik", 1. 1992. Poznavanje prostornog razvoja Kaštel Sućurca je temelj obnove i očuvanja, Znanstveni skup, Split, str. 213. - 219. 1994. Kaštel Vitturi u Kaštel Lukšiću, "Kaštelanski zbornik", 4. 1996. Kaštel Gomilica, nova istraživanja i planovi uređenja, "Kaštelnski zbornik", 5. 1996. Kaštel Novi i kula Cippico, "Kaštelanski zbornik", 5. 1999. Utvrde Kaštel Sućurca, "Kaštelanski zbornik", 6. 2003. Kaštel Kambelovac, "Kaštelanski zbornik", 7. 2003. Nastanak i razvitak kaštelanskih utvrđenih naselja, "Histria antiqua", vol. 10., Pula.

Članci objavljeni u koautorstvu
1999. Kanalizacija i vodovod Dioklecijanove palače, “Dioklecijanov akvedukt”, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Konzervatorski odjel Split, Split (s: J. Marasović, S. Perojević, T. Rismondo). 2000. Prostorni razvoj jugoistočnog dijela Dioklecijanove palače, "Prostor" vol. 8., br. 20, Zagreb, (s: J. Marasović, S. Buble, S. Perojević). 2002. Prostorni razvoj rta Bačvice, "Zbornik Tomislava Marasovića", Sveučilište u Splitu, Split (s: J. Marasović, V. Marčić, S. Perojević).

Studije
1986. Istočna kula splitskog kaštela. 1990. Prostorni razvoj kaštela Vitturi u Kaštel Lukšiću. 1992. Prostorni razvoj Kaštel Staroga. 1992. Kula Kaštilca u Kaštel Gomilici. 1992. Sjevernoistočni ugao Kaštilca u Kaštel Sućurcu. 1994. Trg Brce u Kaštel Starome. 1994. Studija prostornog razvoja Koludraške kuće u Kaštel Gomilici. 2000. Bedem Cornaro u Splitu.

Suradnja na studijima
1990. Prostorni razvoj obale pred povijesnom jezgrom Splita. 1991. Prostorni razvoj gradske luke Split. 1991. Prostorni razvoj rta Bačvice u Splitu. 1993. Prostorni razvoj područja istočno od povijesne jezgre Splita. 1997. Konzervatorska dokumentacija za obnovu antičkih zidova i svodova u jugoistočnom dijelu Dioklecijanove palače u Splitu. 1997. Djelomična rekonstrukcija istočne križne prostorije Triklinija Dioklecijanove palače u Splitu. 1998. Ophod nad zidovima Dioklecijanove palače u Splitu. 2000. Prostorni razvoj jugoistočnog dijela Dioklecijanove palače u Splitu.

Projekti
1993. Istočno krilo kaštela Cippico u Kaštel Starome. 1993.Kaštel Vitturi u Kaštel Lukšiću. 1994. Izvedbeni projekt građevine ″Kula top″ u sjeveroistočnom uglu Kaštilca u Kaštel Sućurcu. 1997. Antička vrata i zid sjeverne pravokutne kule na istočnom zidu Dioklecijanove palače u Splitu. 1998.Kula Kaštilca u Kaštel Gomilici. 1998. Opatička kuća u Kaštel Gomilici. 2001. Idejni projekt okolnog prostora kaštela Vitturi u Kaštel Lukšiću. 2002. Ladanjska kuća Dolenc u Hvaru. 2002. Vila ″Baletna škola″ u Kaštel Kambelovcu. 2002. Brce u Kaštel Lukšiću.

 

Za portal pripremio: Zvonimir Mitar


* ovaj članak objavljen je u Histria antiqua vol.11,, Pula 2003.
V. Omašić, Povijest Kaštela, Split, 1986., str. 27.

Dozvola za izgradnju Koriolanu Cippicu, Sveučilišna knjižnica u Splitu, M-31, preveo Vjeko Omašić.

M. Morini, Atlante di storia del'urbanistica, Milano 1979., Poglavlje: Naselja sa pravilnom shemom.

K. Marasović, Kaštelanski kašteli, Doktorska disertacija, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2002.

Konzolono izbačeni najviši kat što omogučava obranu zidova utvrde u vertikalnom smislu.

V. Omašić, Povijest Kaštela, Split, 1986., str. 139.

V. Omašić, Povijest Kaštela, Split, 1986., str. 144. i 145.; Arhiv splitske nadbiskupije, S-36, f. 35.:"Trogirski knez Antonije Longo pohvalio je početkom 1572. hrabrost Lukšičana koji su pod zapovjedništvom gospodara kaštela Jerolima Vitturija više puta odbili Turke braneći ove krajeve, a posebno što su prisilili Turke da se povuku iz Sućurca koji su bili dijelom zauzeli."
J. Pera, Povijest Kaštel Štafilića, Kaštela, 1997., str. 26.: "Petar Stafileo poginuo je pogođen hicem iz mušketa na jednoj kuli "toretta" na sjevernom ogradnom zidu."

J. Pera, Povijest Kaštel Štafilića, Kaštela, 1997.,  str. 29.

V. Omašić, Kaštela od prapovijesti do početka XX. stoljeća, Kaštela, 2001., str. 179.; Commissiones et relationes Venetae (Zagreb),  IV, 333; VI, 179.

V. Omašić, Povijest Kaštela, Split, 1986., str. 139.

V. Omašić, Povijest Kaštela, Split, 1986., str.144.; Državni arhiv u Zadru, Arhiv trogirske općine, kt. 74, extraord. II f.479.

V. Omašić, Povijest Kaštela, Split, 1986., str. 145.; Commissiones et relationes Venetae (Zagreb), IV, str. 194.

G. Novak, Povijest Splita II, Split, 1961., str. 173.

J. Pera, Povijest Kaštela, Kaštela 1997., str. 137.

V. Omašić, Povijest Kaštela, Split, 1986., str. 136-138.

V. Omašić, Povijest Kaštela, Split, 1986., str. 139,140.

V. Omašić, Povijest Kaštela, Split, 1986.,  str. 121.    

K. Marasović, Studija prostornog razvoja Kaštel Staroga uz posebnu analizu izgradnje kaštela Cippico, magistarski rad, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1996.   

V. Omašić, Povijest Kaštela, Split, 1986.,  str. 121.

G. Praga, Organizzazione militare nel'Quattrocento e la costruzione di Castel Vecchio Cippico di Trau, Archivio (Roma) XIX/35, str. 371.

V. Omašić, Kaštela od prapovijesti do početka XX. stoljeća, Kaštela, 2001., str. 154.

F. Ivasović,  Kaštel Stari, Split, 1940., str. 15.

F. Ivasović, Kaštel Stari , Split, 1940., str. 19. "Pripovijedao mi je Lukas Ignacio, rođen g. 1859, da je pred 70 godina bio jedan zid kod potoka kod "gornjih vrata" pružen u more prema Čiovu, gdje se i danas vide njegovi temelji."

F. Ivasović, Kaštel Stari, Split, 1940.

F. Ivasović, Kaštel Stari, Split, 1940.

V. Omašić, Povijest Kaštela, Split, 1986., str. 236.

M. Planić Lončarić, Planirana izgradnja na području Dubrovačke republike, Zagreb, 1980.

V. Omašić, Povijest Kaštela, Split, 1986., str. 151.

V. Omašić, Povijest Kaštela, Split, 1986.,  str. 126 Dozvola za izgradnju Andriji Cega
Sveučilišna knjižnica Split, M-31.

P. Andreis, Povijest grada Trogira II., Split, 1978., str. 322.

V. Omašić, Povijest Kaštela, Split, 1986., str. 235.

V. Omašić, Povijest Kaštela, Split, 1986.

Istražne radove vodila Mirosija Žic, Zavod za zaštitu spomenika kulture u Splitu.

Radove obnove vodi Anta Gamulin, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Konzervatorski odjel u Splitu.

F. Bego, "Valierova vizitacija u Kaštelima", Kaštelanski zbornik 3, Kaštela, 1993., str. 69.

A. Babin, "Crkva sv. Ivana Krstitelja u Kaštel-Starome", Kaštelanski zbornik 2, Kaštela, 1989., str. 86.

A. Babin, "Crkva sv. Ivana Krstitelja u Kaštel-Starome", Kaštelanski zbornik 2, Kaštela, 1989., str. 86.

Istražne radove vodila Mirosija Žic, Zavod za zaštitu spomenika kulture u Splitu.

K. Marasović, Studija prostornog razvoja Kaštel Staroga uz posebnu analizu izgradnje kaštela Cippico, magistarski rad, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1996. 

Voditelj istraživanja Mirosija Žic.

I. Babić, Prostor između Trogira i Splita, Trogir, 1984., str. 165.

S. Piplović, "Prostorni preobražaj Kaštela kroz XIX stoljeće", Kaštelanski zbornik 4, Kaštela, 1994., str. 181.-195.

F. Ivasović, Kaštel Stari, Split, 1940., str. 39.

S. Piplović, "Prostorni preobražaj Kaštela kroz XIX stoljeće", Kaštelanski zbornik 4, Kaštela, 1994., str. 181.-195.

F. Ivasović, Kaštel Stari, Split, 1940., str. 20. 

 

 Kontakt ako imate pitanja ili poznate neku interesantnu zanimljivost možete nam se javiti e-mailom zanimljivosti@croatia.ch

 

Untitled Document


Optimizirano za
Internet Explorer
| home | događaji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.croatia.ch/ Sva prava pridržana.