Hrvatski Portal u Švicarskoj
Home Događaji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  


 

Enver Ljubović:

BRINJSKA  I SENJSKA
PLEMENITA OBITELJ VUČETIĆ-VUCHETICH

Autor u navedenom prilogu opisuje kroz nekoliko stoljeća povijest poznate brinjske i senjske plemenite obitelji Vučetić koja se u povijesnim dokumentima pojavljuje u raznim oblicima prezimenaa: Vuchetich, Vuczetich, Wutschetisch i Vučetić. Obitelj se u povijesnim dokumentima pojavljuje još u drugoj polovici 15. stoljeća u Srednjovjekovnoj bosanskoj državi.

Upoznaje nas s podrijetlom, najstarijem spomenu obitelji, rasprostranjenosti i raseljavanju, mjestima gdje danas žive, plemićkim grbovima i najpoznatijim i najistaknutijim članovima ove brinjske i senjske plemenite obitelji.

Mnogi članovi ove obitelji zbog različitih zasluga, a ponajviše vojnički dobili su plemstvo i grb s pridjevcima "de Brin" i "de Cseney". Mnogi članovi ove obitelji su početkom 19. stoljeća naselili iz Brinja područje grada Cseneya (Čeneju) u blizini Temišvara u Rumunjskoj.

Do danas su poznata tri grba obitelji, a najstariji je grb Pribislava Vučeticha iz 1475., zatim grb Radmana Vucheticha iz 1569. te grb iz 1652., odnosno grb s grbovnice iz 1753. godine.

Osim grbova autor donosi i nekoliko drugih dokumenata: testament Pribislava Vučetića, dozvolu generala Herbeersteina brinjskom knezu Pavlu Vučetiću, rodoslovlje obitelji Vučetić iz 1823., životopis Nikole pl. Vučetića, grbovnicu iz 1753 .godine i nekoliko fotografija najistaknutijih i najpoznatijih članova ove plemenite obitelji.

Prezime Vučetić dolazi od riječi vuk koja se dosta često susreće u bosanskoj i dinarskoj antroponimiji . Dakako, prezime je nastalo od imena Vučeta, a Vučetina djeca su Vučetići. Ovo se prezime u povijesnim dokumentima javlja u obliku: Vuchetich, Vuczetich, Wutschetisch i Vučetić.

Prvi se spomen o ovoj plemićkoj obitelji nalazi u testamentu bosanskog plemića Pribislava Vucheticha-lancilaga, tj. kopljanika, viteza od Bosne, od 25. ožujka 1475. godine. U testamentu on izražava svoju posljednju želju o naslijeđu imovine nakon njegove smrti.

Vjerojatno je spomenuti Pribislav bio predvodnik bosanske srednjovjekovne vojske u mnogobrojnim ratovima.

Bio je savjetnik na dvoru bosanskog i humskog velikaša Stjepana Vukčića Kosače, a iz spomenutog je testamenta vidljivo da je bio diplomat na službi u Italiji. Uz tekst testamenta sačuvan je i njegov grb koji predstavlja do sada najstariju varijantu grba ove plemićke obitelji. Pokopan je u gradu Padovi u Italiji.

Iz svega možemo zaključiti da Vučetići vode podrijetlo iz Bosne i Hercegovine, a u Hrvatsku su se doselili nakon pada Hercegovine pod Osmanlije, oko 1482. godine, u vrijeme kad je cvijet hrvatskog plemstva iz Bosne i Hercegovine bježao pod naletima Osmanlija u sigurnije krajeve.

Sačuvan je i jedan povijesni dokumenat ili dozvola austrijskog baruna, generala i vrhovnog zapovjednika Vojne krajine Herbersteina brinjskom knezu Pavi Vučetiću, izdan u Senju 1651. godine i pisan na hrvatskom jeziku.

Ovim dokumentom general Herberstein dopušta vojvodi i knezu Brinja Pavi pl. Vučetiću držanje osobnih stvari u utvrdi brinjskoj, jer su Turci često pljačkali i palili Brinje i okolicu.

Postoji više nesrodnih rodovskih zajednica ovoga prezimena, tako da ih ima na otoku Viru i Hvaru, a na Kordunu su Vučetići pravoslavne vjere .

Zemljišne knjige Ogulinske pješačke graničarske pukovnije, tj. Jozefinski katastar  iz 1780. godine sadrže podatke o tri kućne zadruge u Stajnici. Nakon oslobođenja Banovine i Korduna od Osmanlija Vučetići se naseljavaju na Kordun (Tobolić kod Slunja).

Najjača i najpoznatija grana Vučetića brinjski su Vučetići s pridjevkom "de Brin" od kojih je nastao odvjetak roda Vučetića s pridjevkom "de Cseney", zatim hvarski, virski i Vučetići pravoslavne vjeroispovijesti iz Vilusa kod Nikšića, Kalinovika, Nevesinja i Dobrovog Polja u Bosni i Hercegovini.

Vučetići s pridjevkom "de Brin" i "de Cseney" jedan su od najstarijih i najrazvijenih rodova u brinjskome kraju. I danas u okolici Brinja postoji toponim,  Vučetića Selo, u kojem žive Vučetići.

Prvi se put u Brinju spominju Vučetići u jednom brevijaru iz 1486. godine, kojeg je sačinio neki pop Stipan, a nakon toga imamo i bilješku u jednoj listini iz 1515. godine  vezanu za selo Dabar kod Brinja, gdje su župnici zapisivali dugove pojedinih župljana crkvi. U spisu se spominju, uz mnoge rodove, i plemeniti Vučetići u Dabru kod Brinja. Godine 1645. godine spominju se u poznatom popisu vojne posade Brinja, gdje se  spominje Pavao Vučetić, poznati brinjski vojvoda . Ovdje se Vučetići spominju kao plemeniti starosjedilački rod koji je imao svoje posjede u okolici Brinja (Stajnica i Jezerane), te su kao plemeniti rod zauzimali visoke vojničke položaje u brinjskoj vojnoj posadi.

Tijekom 18. stoljeća jedan se ogranak ove obitelji iz Brinja naseljava u Ogulin, gdje odmah ulazi u vojničku službu pa se spominju u zemljišnim knjigama iz 1775. godine te imamo podatke za jednu kućnu zadrugu Vučetića. U Ogulinu su razvili naselje u Sv. Jakovu i Gavanima.

Obiteljski su nadimci brinjskih i stajničkih Vućetića: Antonovi, Božini, Garini, Kovači, Škuturi i Gužve.

Vučetići su bili časnici, svećenici, suci i drugi odličnici koji su vjerno služili austrijsku vlast, a također su zauzimali visoke položaje u vojničkoj, crkvenoj i državnoj hijerarhiji.

Nekoliko članova obitelji roda Vučetića odselilo se 1820. godine iz Brinja u Ceney, zapadno od grada Temišvara u Rumunjskoj  pa se ta grana Vučetića naziva  ugarskim plemićima s pridjevkom "od Brinja i Cseneya".

Obitelj je dala nekoliko crkvenih uglednika, časnika i znanstvenika, koji su se isticali u crkvenoj i vojnoj hijearhiji.

Prema popisu stanovništva iz 1931. godine u Brinju je živjelo 35 obitelji Vučetića, u Slavonskom Brodu i Vinkovcima po tri obitelji, u Kutini, Sisku i Slatini po dvije te u Garešnici i Vukovaru po jedna obitelj.

Najstarije rodoslovlje obitelji Vučetić izradio je 1921 godine Aleksandar pl. Vučetić s pridjevcima "de Brin" i "de Cseney", po nadimku Šandor, veliki župan Županije zagrebačke u miru.

Rodoslovlje stare hrvatske plemenite obitelji s pridjevcima "de Brin" i "de Cseney" izradio je boraveći u svojoj vili na Plitvičkim Jezerima. Pisanje rodoslovlja  započeo je 1920. godine te ga konačno završio 1921. godine.

Šandor Vučetić ovo je rodoslovlje bazirao na prvom izrađenom rodoslovlju iz 1873. godine. Njegovo rodoslovlje započinje s Pribislavom Vučetićem i njegovih šestero djece: Raphaelusom (Rafaelom), Georgiusom (Jurjem), Catharinom (Katarinom), Barbarom i Anom, a zatim nastavlja s Paulusom (Pavle), poznatim vojvodom Brinja, te  navodi njegovih četvero djece: Georgiusa (Jurja), Petrusa (Petra), Philumenu (Filomenu) i Wolfganga (Vuka). Grana obitelji ponovno se nastavlja preko tri sina: Michaela, Paulusa (Pavla) i Stephanusa (Stjepana). Nakon toga nastavlja bilježeći osobe sve do 1920. godine te navodi članove obitelji Vučetića kroz 13 generacija, tj. preko 260 godina.   U samom rodoslovlju ukupno je navedena 591 osoba, a od toga su 577 muške osobe i 14 ženskih osoba.

Sve osobe navodi čak i po zanimanju pa je važno napomenuti da je u obitelji bilo: 14 svećenika, a od toga broja 1 je bio nadbiskup, 1 dvorski kapelan, 3 kanonika i 9 župnika.

Vojnika je bilo oko 200, a 103 vojnika dobila su neko od vojničkih odlikovanja. Među njima bila su 33 časnika, i to: 1 podmaršal, 3 pukovnika, 1 potpukovnik, 1 major, 1 kapetan, 4 konjanička - nosar-grenadira, 7 natporučnika, 3 poručnika i 3 kadeta. Na bojnom polju poginula su ukupno 103 člana ove obitelji, a samo u razdoblju od 1796. do 1814. godine 22 osobe, a u razdoblju od 1914. do 1918. godine 17 osoba, tj. ukupno    39 osoba.

U rodoslovlju navodi i broj iseljenih u SAD ili u neke druge prekomorske zemlje. Tako je iz grada Cseneya u Rumunjskoj emigriralo u Detroit (SAD) 6 osoba, u Chicago iz Cseneya 3 osobe pa ukupno navodi da je emigriralo ukupno 29 osoba.

Osim ovoga rodoslovlja postoji još jedno, a to je rodoslovlje obitelji Vučetić iz 1823. godine, koje je sastavio austrijski pukovnik Nikola Rukavina u Ogulinu 1820. godine . U ovome rodoslovlju prvi se spominje Paul (Pavle) Vuchetich iz 1652. godine. Zatim slijedi Wolfgang (Vuk) pa njegovi sinovi Lovre, Michael, Paulus. Ovo rodoslovlje je nešto kraće od rodoslovlja koje je sastavio Šandor Vučetić i sadrži ukupno devet generacija Vučetića iz Brinja, Stajnice, Jezerana, Lipica i raseljenih Vučetića u rumunjskom gradu Cseneyu kod Temišvara.  

Vučetići na otoku Hvaru također su dosta brojna skupina Vučetića, a po usmenoj predaji koja se prenosila s koljena na koljeno ovi Vučetići vode podrijetlo iz Boke Kotorske u Crnoj Gori , kao i Vučetići s otoka Vira. Oni su dolaskom u novi kraj podigli svoje nastambe na otočiću Marinkovac pred ulazom u hvarsku luku, a kasnije su se preselili u sam grad Hvar. Iz ove hvarske grane Vučetića vodi podrijetlo poznati književnik Šime Vučetić. On je sastavio i kratko rodoslovlje svoje uže obitelji iz Hvara, Vele Luke i Korčule kroz šest generacija. Početak seže od Šimuna Vučetića "Ingleza", šukundjeda pjesnika Šime Vučetića, koji je imao dvanaestero djece iz prvog braka, a drugi put se oženio u 80-oj godini života. Na kraju rodoslovlja nalaze se imena njegove djece Katje i Dragana. Šimunov sin Šime (1825.-1908.) odselio je u Vela Luku 1852. godine, gdje je oženio Dobrilu Mascarin, sestru admirala Zaccaria . Šime Vučetić   potomak je Vučetića iz Vela Luke. Hvarski Vućetići ne pripadaju plemenitim obiteljima.

Poznata je i brojna obitelj Vučetića na otoku Viru, a to je poznata virska grana Vučetića, kao i ona grana obitelji u gradu Ninu, koja se doselila iz Vira. Po jednoj legendi koja se prenosila s koljena na koljeno virski su Vučetići došli u Vir s Hvara. Naime, jedan  je Vučetić trabakulom punih bačava vina plovio u Sušak i Rijeku. Zahvatilo ga je nevrijeme i on je pristao u jednu uvalu na otoku Viru. Budući da je vidio da je otok nenaseljen on se po povratku odlučio s obitelji naseliti u Vir, a imao je četiri sina. Postoji i predaja u kući Vučetića Bovčevih iz Nina, čiji je predak Bovčić iz Vira, u kojoj se govori o dva brata koji su iz Boke Kotorske došli na Hvar pa je jedan od braće ostao živjeti na Hvaru, a drugi je nastavio put do otoka Vira i od njega potječu virski Vučetići.

Na temelju matica rođenih i umrlih za župu Vir prof. Ive Bašić došao je do podataka da su se Vučetići zasigurno doselili na Vir u 18. stoljeću, a ne kako su neki tvrdili u 19. st.

Austrijski katastar općine Vir iz 1822. godine bilježi kolone, tj. suvlasnike zemlje na otoku Viru i među njima se nalaze: Vučetić, Grgo (Škalja), Vučetić, Šime (Čumbura), Vučetić, Blasul (Bovčić), Vučetić, Nikola (Brkljačin) i Vučetić, Vida (od Kunajinih).

Danas na otoku Viru živi 175 osoba prezimena Vučetić, u Rijeci 71, Zadru 49, a u inozemstvu živi 101 osoba prezimena Vučetić iz Vira i Nina. Najbrojniji su u: SAD, Njemačkoj, Australiji, Argentini i Kanadi. Virski su Vučetići građanskog podrijetla i ne pripadaju plemenitim Vučetićima kao brinjski i čenejski.

 

GRBOVI OBITELJI VUČETIĆ S OPISOM

Vučetići su kao poznata brinjska plemićka obitelj zbog raznih zasluga, a ponajviše vojničkih, dobili od austrijskih careva nekoliko grbova, a mnogi među njima dobili su i razna vojnička odlikovanja.

Do danas poznata su tri grba obitelji Vučetić "brinjskih i čenejskih". Najstariji je grb iz 1475. godine spomenutog kopljanika Priibislava, zatim grb Radmana Vučetića,  vojvode senjskih uskoka iz 1569. godine, te grb iz 1652. godine, odnosno 1753. godine i   pečat Vučetića, zapovjednika utvrde Sinac iz 1790. godine.

Poznate su i dvije grbovnice: grbovnica cara Leopolda I. iz 1698. godine o dodjeli plemstva i grba Lorenzu i Mihaelu Vučetiću te grbovnica austrijskog cara Ferdinanda III. o dodjeli plemstva i grba Pavlu Vučetiću i njegovoj majci Magdaleni, supruzi Katarini, te sinovima, Jurju, Vuku, Petru i kćeri Filomeni.


Grb Pribislava Vučetića iz 1475. godine
/danas u vlasništvu obitelji Fedora Vučetića u Zagrebu/

 


Grb Radmana Vučetića iz 1569. godine s pridjevkom "de Cseney" i "de Brin"

Radman Vučetić (Vuchetich), uskočki vojvoda, dobio je od cara Maximilijana II. u Beču 5. kolovoza 1569. godine carsko plemstvo i grb zbog zasluga u borbama protiv Osmanlija. Ovaj se grb razlikuje od ostalih grbova obitelji Vučetić u mnogim elementima .

Spomenuti Radman Vučetić dolazi u Liku, odnosno Senj i Brinje iz Goražda, tj. iz Bosne i Hercegovine, a pretpostavlja se da se nekoliko članova obitelji Vučetić doselilo   oko 1482. godine, tj. nakon pada Hercegovine pod Osmanlije 1482. godine. Danas u Goraždu (Bosna i Hercegovina) nema Vučetića.

Grb uskoka Radmana Vučetića u plavome štitu ima zlatnoga dvorepog lava koji u prednjoj desnoj šapi drži sablju krivošiju. Isti lav kao u štitu nalazi se i kao ures na zlatnoj kacigi grba.

Drugi poznati grb ove plemićke obitelji potječe iz 1569. godine, a treći, koji se i danas nalazi u njihovom posjedu je grbovnica o dodjeli plemstva i grba iz 1753. godine . Plemstvo je potvrđeno i na sjednici Hrvatskog državnog sabora 1753. godine.

Car Leopold I 1652. godine potvrdio je vojvodi Pavlu Vučetiću i njegovoj djeci Jurju, Vuku, Petru i Filomeni plemstvo, a njegovi unuci Lovro i Mihovil uživali su velika imanja koja je dodijelio isti vladar.

Obiteljski grb iz 1652. godine

OPIS GRBA IZ 1652. GODINE

ŠTIT: u zlatnome polju crveni štit, na sredini zlatni štitić s plavom podlogom, iza - dvije ukrižene sablje kojima se vide samo vrhovi.
NAKIT: iznad na okrunjenoj kacigi stoji zlatni dvorepi lav koji u šapama drži zlatni buzdovan.
PLAŠT: plavo - zlatni i crveno - srebrni.
GESLO (unutar štita): ET PEDES ET EQUES. (Pješak i konjanik)

Geslo označava potpunu privrženost vojničkoj službi prvoga posjednika grba iz obitelji Vučetić.       
                                                            
U mnogobrojnim inačicama plemićkih grbova obitelji Vučetić prikazani su mačevi u svim varijantama te lik uspravnoga lava s buzdovanom u desnoj prednjoj šapi koji stoji na zlatnoj kruni.

Geslo na grbu (unutar štita) iz 1652. godine ET PEDES ET EQUES svjedoči o njihovu glavnom zanimanju - ratovanju i časničkom pozivu koje su obnašali mnogi članovi ove ugledne plemićke obitelji kroz nekoliko generacija.


Grbovnica kralja Leopolda I. iz 1698. godine
o dodjeli plemstva i grba Lorenzu i Mihaelu Vučetiću (HDA Zagreb)

Grb na pečatu Vučetića, zapovjednika utvrde Sinac iz 1790. godine, razlikuje se od grbova jer su u pečatu sasvim drugi likovi

Grb je uspravnom gredom podijeljen u dva srebrna polja u kojima se jedna iznad druge nalaze dvije srebrne šesterokrake zvijezde. Iznad je štita okrunjena zlatna kaciga  iz koje proviruje srebrnom šesterokraka zvijezda.

 

Rodoslovlje obitelji Vučetić iz 1823. godine izradio Nikola Rukavina u Ogulinu 1823. godine/

 

POZNATI ČLANOVI OBITELJI VUCHETICH-VUČETIĆ

Dr. Stjepan pl. Vuchetich "od Brinja i Cseneya" rođen je 29. listopada 1836. godine u Cseneyu, u županiji Torontal u Mađarskoj (danas Rumunjska) gdje su mu se roditelji doselili oko 1820. godine iz Brinja.

Pučku je školu završio u Cseneyu, gimnaziju u Temišvaru, Aradu i Bečkereku, a teologiju u Csanadu i Beču, gdje je i doktorirao. Za svećenika zaređen je 1859. godine.

Bio je učitelj matematike i fizike u liceju u Temišvaru. Od 1866. do 1869. godine bio je mađarski zastupnik u Ugarskom saboru, a 1870. godine postao je tajnikom zagrebačkoga nadbiskupa Mihalovića. Kanonik zagrebački i doktor kanonskog prava.

Poslije smrti nadbiskupa Mihalovića, ugarski ga je kralj imenovao zagrebačkim nadbiskupom, ali to imenovanje Sveta Stolica nije potvrdila.

U Hrvatskome je saboru vatreno zastupao Stranku unionista. Umro je u Karpinišu kod Temišvara 15. siječnja 1894. godine, a pokopan je u Zagrebu.

Stjepan pl. Vuchetich "od Brinja i Cseneya" služio je kao časnik Austro-Ugarske, u kraljevskome ugarskome domobranskom konjaništvu, tj. kao pukovnik službovao je u Kraljevskoj ugarsko-hrvatskoj domobranskoj husarskoj pukovniji broj 10 sa sjedištem u Varaždinu.

Početkom Prvoga svjetskog rata utemeljio je Kraljevsku ugarsko-hrvatsku domobransko pučko-ustašku pukovniju i postao njezinim zapovjednikom.

Godine 1915. imenovan je, u činu pukovnika, zapovjednikom mađarske, tj. Honved - husarske pukovnije broj 10 sa sjedištem u Marosvasarheliu i s tom je pukovnijom sudjelovao u borbama austrougarske vojske na ruskom bojištu.

Na ruskome je bojištu tijekom ruske ofanzive 1916. godine bio ranjen i zarobljen tako da je boravio u Sibiru u mjestu Tschita, kao vojni zarobljenik.

Kao teški invalid razmijenjen je za jednog ruskom časnika istoga čina i preko Švedske doputovao u Varaždin, gdje je, stalno nastanjen, skromno živio s malom mirovinom kao i većina austrijskih časnika iz Hrvatske. Umro je 1938. godine i pokopan u obiteljskoj grobnici u Varaždinu.

Stipe, Stjepan pl. Vuchetich "od Brinja i Cseneya", ili kako su ga zvali pop Stipe, rođen je 8. studenoga 1873. godine u Brinju.

Gimnaziju je završio u Zagrebu, bogosloviju u Senju, a za svećenika je zaređen 1896. godine.

Kao svećenik je službovao u Jelenju, Pazarištu, Bilaju i Ledenicama. Stjepan Stipe Vučetić bio je član Hrvatskoga državnog sabora od 1911. do 1918. godine.

Kao član Hrvatske stranke prava, frankovac, župnik Stipe pl. Vučetić kandidirao se 1910. godine u Perušiću za narodnog zastupnika u Hrvatskome saboru. Bio je izabran na listi pravaša i tada, a i 1913. godine, jer je uživao veliki ugled naroda Like, Gacke i Krbave.

Napisao je nekoliko članaka u tjedniku Hrvat, koji je izlazio u Gospiću, a taj je tjednik uređivao od 1906. do 1911. godine, dok je službovao kao župnik u Bilaju kod Gospića. Autor je zanimljive rasprave pod nazivom Sveti Stjepan kralj ugarski nije zaštitnik Kraljevine Hrvatske, koju je napisao 1910. godine.

Sastavio je popis župnika i kapelana od 1706. do 1941. godine, a prijepis je sastavljen u Ledenicama 1941. godine. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, kao hrvatski domoljub koji se cijeli život borio za svoju domovinu, zatvoren je u poznati zatvor u Srijemskoj Mitrovici, ali je ubrzo pušten.

Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine imenovan je vojnim vikarom hrvatskih oružanih snaga, a tu je dužnost obavljao sve do svoje smrti, 1945. godine u Zagrebu.

Pokopan je na groblju Mirogoj uz velike državne počasti i uz sudjelovanje velikog broja ljudi.

Dr. Nikola pl Vucethich "od Brinja i Cseneya", dvorski kapelan i apostolski protonotar u Beču, diplomat i pisac, rođen je u Stajnici kod Brinja 1743. godine, a umro 1826. godine u Pešti.

Bio je osobni ispovjednik carice i kraljice Marije Terezije na njezinu dvoru u Beču te je uživao veliki ugled i poštovanje na bečkome dvoru.

On je na dvoru Marije Terezije isposlovao da su Vučetići  izgubivši posjede oko Brinja, tj. u Vojnoj krajini, kao naknadu za to zemljište dobili posjede u Cseneyu u Rumunjskoj, zapadno od Temišvara . Kao utjecajna osoba na dvoru isposlovao je kraljevsku stipendiju za svoga sinovca Matu, budućega vrhunskog pravnika i pravnog pisca.

Mate pl. Vuchetich "od Brinja i Cseneya" rođen je 1769. godine u Brinju. Odgojio ga je stric Nikola, dvorski kapelan i apostolski protonotar, koji je skrbio o školovanju darovitog dječaka. Otac mu je bio Ilija, konjanički satnik, koji je poginuo u ratu s Turcima, a majka Marica, rođena Kalanj iz Krmpota.

Završio je gimnaziju u Vaszu, filozofiju na Kraljevskoj akademiji u Trnavi (danas u Slovačkoj), a pravo u Požunu (danas Bratislava), Beču i Pešti.

Doktorirao je pravo u Pešti 1790. godine i vodio katedru u Velikom Varadinu (danas grad Oradea u zapadnoj Rumunjskoj) i Košicama.

Godine 1808. dolazi u Peštu, gdje na Pravnom fakultetu predaje  rimsko, kazneno i privatno pravo. Bio je pravni pisac u Budimpešti, dekan Pravnog fakulteta i rektor Sveučilišta Pazmany Peter u današnjoj Budimpešti.

Napisao je nekoliko knjiga iz pravnih znanosti na latinskom jeziku. Ponosio se hrvatskim podrijetlom i bio jedan od najslavnijih pravnika hrvatskoga podrijetla. Obolio je od tuberkuloze i umro  22. rujna 1824. godine. Pokopan je u crkvi Reda servita u Budimpešti.

Dakako, uz kanonika dr. Stjepana pl. Vucheticha i popa Stipu pl. Vuchetica, borca za hrvatske nacionalne ideale, pravnik Mate pl. Vuchetich postigao je najveću slavu.

Mnogi  su Vučetići bili istaknuti časnici austrijske i hrvatske vojske, npr. Luka pl. Vučetić, rođen 1858. godine u Brinju, a umro 1918. godine u Zagrebu, general i zapovjednik 52. pješačke pukovnije s činom feldmaršallajtnanta.

Njegov brat, pravnik Ivan pl. Vučetić obnašao je dužnost podžupana Like i Krbave.

Mileta pl. Vučetić, kapetan austrijske vojske, rođen je u Brinju 1766. godine, a umro 1809. godine. Istaknuo se u bitki kod Molborgheta i dobio visoko vojničko odličje za hrabrost.

Toma pl. Vučetić, potpukovnik austrijske vojske, rođen u Brinju 1768. godine, a umro 1832. godine.

Stjepan pl. Vučetić, pukovnik u 9. husarskoj domobranskoj pukovniji.

Janko pl. Vučetić kao pukovnik služio u 1. ugarskoj domobranskoj pukovniji.

Stjepan pl. Vučetić bio je satnik u 10. domobranskoj konjaničkoj pukovniji, a kasnije je prešao u ratno zrakoplovstvo.

Aleksandar pl. Vuchetich "od Brinja i Cseneya" rođen je u Cseneyu 1854. godine, imao je obiteljski nadimak Šandor.

Završio je gimnaziju u Temišvaru, a pravne znanosti u Budimpešti i Zagrebu. Bio je lektor mađarskog jezika na Zagrebačkom sveučilištu, a nakon toga bavio se odvjetničkim poslovima. Bio je veliki veleposjednik u Cseneyu, u županiji Torontal u Mađarskoj (danas Rumunjska).

Postao je ravnateljem Hrvatske pošte i brzojava 1888. godine, a na tom mjestu ostaje punih 10 godina. Ministarstvo javnih radova i komunikacija 1899. godine premjestilo ga je u Rumunjsku.

U Zagreb se vraća 1906. godine, kad je imenovan velikim županom Zagrebačke županije i gradova Siska, Karlovca i Petrinje.

Nakon umirovljenja živio je u svome ljetnikovcu na malome imanju na Plitvičkim jezerima te u selu Martijancu, između Varaždina i Ludbrega, gdje je umro 1928. godine i pokopan na mjesnom groblju.

Kao istinski hrvatski domoljub skrbio je o uporabi hrvatskoga jezika u poštama diljem Hrvatske.

Uveo je i ličku diližansu koja je prometovala od Gospića, Osika, Perušića, Lešća, Otočca, Brloga, Žute Lokve, Brinja, Jezerana, Josipdola do Ogulina. Važnost ove diližanse bila je velika jer je to bila jedina veza Like sa svijetom.

U vrijeme njegova ravnateljevanja Hrvatskim poštama sagrađeno je nekoliko poštanskih zgrada, pa je tako 1892. godine sagrađena i otvorena nova zgrada pošte na Zagrebačkome glavnom kolodvoru, a 1897. godine "poštanska palača" u Zemunu, kako su je popularno zvali.

Osim što je organizirao hrvatsku poštansku službu, gdje je ostavio dubok trag, kao veliki ljubitelj prirode bio je i veliki promicatelj hrvatskoga turizma.

S poznatim hrvatskim intelektualcima i uglednicima toga doba osniva 1890. godine "Društvo za uređenje i poljepšavanje Plitvičkih jezera", kako bi popularizirao Plitvička jezera i sagradio hotele za ugodan boravak turista pa je zaslužan i kao promicatelj hrvatskog turizma na kraju 19. stoljeća. Hrvatska je zemaljska vlada 1892. godine potvrdila pravila toga Društva. Na Plitvičkim Jezerima sagradio je 1895. godine i svoj ljetnikovac, a kao poštanski ravnatelj založio se da Plitvička jezera dobiju brzojav i telefon.

Dr. Vuk pl. Vučetić "od Brinja i Cseneya", natporučnik 10. husarske pješačke pukovnije, sin Aleksandra pl. Vucethicha-Šandora i majke Jelene pl. Davić s pridjevkom "od Turocz Szent Petera i Isztebnye", rođen je 1885. godine u Budimpešti.

Bio je oženjen barunicom Elizabetom Rauch s pridjevkom "od Nyeka", kćeri hrvatskoga bana baruna Lewina Raucha. Prije Prvoga svjetskog rata bio je kotarski predstojnik u Crikvenici i Osijeku.Tijekom 1914. i 1915. godine, kao natporučnik, sudjelovao je sa svojom pukovnijom na ruskome bojištu u sklopu 10. konjaničke divizije, zajedno sa  9. i 13. mađarskom husarskom pukovnijom te s 12. ulanskom hrvatskom pukovnijom iz Osijeka.

Zajedno s navedenim postrojbama u prosincu 1914. godine sudjeluje u slavnoj bitki kod Limanove, gdje spomenute vojničke postrojbe pobjeđuju ogromnu i snažnu rusku vojsku.

Bio je veoma obrazovan, govorio je nekoliko svjetskih jezika, a u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske služio je kao diplomat u nekoliko država. Kao umirovljeni državni činovnik bio je 1941. godine ponovno reaktiviran i imenovan za generalnog konzula u Pragu.

Njegovi posjedi i posjedi njegove supruge Martijanec u Varaždinskoj županiji i Borl u Sloveniji, kraj Ptuja, koji su bili u njihovu vlasništvu od 1919. godine, nakon Drugoga svjetskog rata bili su nacionalizirani.

Vuk je emigrirao u Njemačku, gdje je dobio i njemačko državljanstvo i zasluženu vojničku mirovinu. U Njemačkoj je dobio i ratnu odštetu zbog ozljeda dobivenih u ratu, a stalno je s obitelji boravio u Münchenu. Kao znanstvenik svjetskoga glasa poznat je Ivan Vučetić, koji se rodio na Hvaru, a zajedno s roditeljima emigrirao je u Argentinu, gdje je radio u policiji i izumio sustav identificiranja daktiloskopijom.

Njegov je izum u svijetu poznat pod nazivom "methode Vucetichienne", a danas u Zagrebu djeluje institut koji nosi njegovo ime. U znak zahvalnosti u Argentini mu je podignut spomenik, a jedan gradić u sastavu grada  Buenos Airesa nosi po njemu ime Huan Vuchetich. U rodnoj kući na Hvaru u kojoj je proveo djetinjstvo u znak zahvalnosti podignuta je spomen-ploča.

Branimir pl. Vuchetich "od Brinja i Cseneya" rođen je u Đakovu 1942. godine. Pravnik je po struci kao i njegov otac, koji je službovao kao odvjetnik u Đakovu. Sedamdesetih godina odlazi u Njemačku, u grad Wiesbaden, gdje se profesionalno bavi tenisom. Danas živi u gradu Weinböhla u Saveznoj Republici Njemačkoj, gdje radi kao profesionalni trener tenisa. Živi povremeno i u Zagrebu, na Ribnjaku, gdje mu se nalazi obitelj. Gotovo cijela povijest njegove obitelji nalazi se u njegovu stanu. Portreti njegovih predaka nalaze se na zidovima i iz tih portreta iščitavamo sudbine brojnih svećenika, ratnika, znanstvenika, koji su iz naraštaja u naraštaj potvrđivali plemenitu lozu svoje poznate obitelji.

            Poznat je svećenik iz Brinja  dr. Pavle pl. Vučetić, rođen 1718. godine, a umro 1771. godine.Pisac, prepošt čazmanski i kanonik križevački.

            Svećenici podrijetlom iz Brinja, Ivan Vučetić (1864.-1928), Stjepan Vučetić (1873.-1944) i Toma (1873.-1928.) studirali su na Teološkom učilištu u Senju, a Ivan Vučetić završio je Teologiju u Budimpešti.

            Ovaj kratki osvrt na podrijetlo, povijest i grbove plemićke obitelji Vučetić ima za svrhu da saznamo više o korijenima, podrijetlu i srodstvu plemićke obitelji Vučetić te da mnogobrojne usmene predaje pisanom rječju otrgnemo od zaborava i prenesemo mladim generacijama. Nekoliko poznatih i istaknutih članova ove obitelji obilježilo je svojim djelovanjem cijelo jedno povijesno razdoblje obnašajući različite državne, vojne ili crkvene dužnosti. Svi  izneseni podatci o ovoj obitelji baziraju se na pisanim dokumentima, posebice na mnogobrojnim rodoslovljima koje su brižno sastavljali poznati i utjecajni članovi ovog plemićkog roda.

 

IZVORI

1. Hrvatski državni arhiv Zagreb, Zbirka grbova i grbovnica
2. Državni arhiv Zadar, Matice krštenih, vjenčanih i umrlih grada Hvara
3. Biskupski arhiv Senj, FB broj 39, Status Animorum in Curat Capellanata Stajnicensi existentium conscriptus per me Marcum Mesich loci curatorem,  Anno Domini 1768.
4. Archivio Stato di Venezia, Arhivio notario, Not. Pini Nikolo (78., 1. )
5. Periodični izvještaj Centra za zaštitu baštine Općine Hvar, broj 13, od 30. travnja 1969. godine
6. Obiteljski arhiv  Branimira pl. Vučetića iz Zagreba:
-Testament Prbislava Vučetića iz 1475.
-Plemićko pismo Pavla pl. Vučetića iz 1753.
. Aleksandar Šandor Vučetić, Rodoslovlje Vučetića iz Brinja i Cesnya (Čeneja) iz 1921.
-Nikola pl Rukavina, Rodoslovlje Vučetića, Ogulin, 1823.
-Šime Vučetić, Rodoslovlje Vučetića iz Hvara i Korčule
-Fotografije poznatih Vučetića s životopisom
7. Obiteljski arhiv pok. Fedora pl. Vučetića  iz Zagreba i njegovih potomaka

 

LITERATURA

1. Bojničić, Ivan, Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nurnberg, 1899.
2. Friedrich, Heyer von Rosenfeld, Der Adel des Königreichs Dalmatien, Nurnberg, 1873. (pretisak, Golden Marketing Zagreb)
3. Bašić, Ive, Rodoslovlje Vučetića iz Vira, Općina Vir, Vir, 2004.
4. Kožul, Stjepan, Prilog o kanoniku Stjepanu Vučetiću, Časopis "Tkalčić", Zagreb, 2003., str. 295.-303.
5. Krpan, Stjepan, Brinjski kraj u prošlosti i sadašnjosti, Zavičajno društvo Brinjaka              "Sokolac" Zagreb, Zagreb, 1995.
6. Krpan, Stjepan, Vila Velebita, Zagreb, 1997., str. 4.
7. Ljubović, Enver, Gradski i plemićki grbovi Senja, vlastita naklada, Senj, 1998.
8. Ljubović, Enver, Grbovi plemstva Gacke i Like, IK "Adamić", Rijeka, 2001.
9. Enver, Ljubović, Grbovi plemstva Like, Gacke i Krbave, Megrad, Zagreb, 2003.
10. Pavičić, Stjepan, Seobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni život i običaje, knjiga 41., JAZU, Zagreb, 1962.
11. Salopek, Hrvoje, Rodovi Ogulinsko-modruške udoline, MH Ogulin, Centar za kulturu
Ogulin, Hrvatska Matica iseljenika, Zagreb, 1999.
12. Šimunović, Petar, Hrvatska prezimena, Golden Marketing, Zagreb, 1995.
13. Vučetić, pl. Aleksandar Šandor (neobjavljeni rukopis), Rodoslovlje stare hrvatske plemenite obitelji Vuchetich, Plitvička jezera, 1921. 
14. Vuchetich, pl. Tomas, Životopis Nikole pl. Vucheticha, dvorskog kapelana, apostolskog protonotora, diplomate i pisca, Zagreb, 1830. (neobjavljeni rukopis na njemačkom jeziku)
15. Časopis "Dom i svijet" 3, 1892., str.1.
16. Novine, Zagreb, broj  165. od 11. prosinca 1944., str. 8.

 

Autor priloga: Enver Ljubović, e-mail enver.ljubovic@gs.t-com.hr
Za portal pripremio: Zvonimir Mitar, e-mail zmitar@gmx.net 

 

*****

Sutra na portalu:

Senjska uskočka obitelj Rubčić-Rupčić


Petar Šimunović, Hrvatska prezimena, Golden Marketing, Zagreb, 1995., str.200. i 359.

Testament lancilaga (kopljanika) bosanskoga kneza Pribislava Vucheticha nalazi se u Archivio notario,  Not. Pini Nicolo (78., 1) u Archivio Stato di Venezia. Lancilago, ili u prijevodu kopljanik, a to  je dvorska dužnost, vjerojatno, predvodnika odnosno zapovjednika kraljevske  vojske.U testamentu su kao svjedoci navedeni Presbyter Antonius Benedictus Sancti Angeli m/p i Alexander Clericus Sancte Marie m/p.
Grb spomenutog Pribislava Vučetića iz 1475. godine danas se nalazi u vlasništvu obitelji pok. Fedora pl. Vučetića iz Zagreba.

Presliku dokumenta za obradu ustupio mi je gospodin Branimir pl. Vuchetić  pa  mu i ovom prigodom najtoplije i najiskrenije zahvaljujem.

Ratko Vučetić iz Beograda tvrdi, na temelju povijesnih dokumenata koji su sačuvani, a po njemu  postoje dvije grane obitelji Vučetić. Jedna je grana rimokatolička, a sačinjavaju je Vučetići podrijetlom iz Dubrovnika, čije korijene imaju bokokotorski, hvarski i virski Vučetići. Povijesni dokumenti o ovoj grani Vučetića postoje u Državnom arhivu u Dubrovniku. Ratko Vučetić ne navodi brinjske Vučetiće jer, zasigurno, nije raspolagao s povijesnim podacima i dokumentima vezanim za ovu poznatu plemićku granu brinjskih Vučetića.
    Drugu granu ove plemićke obitelji čine Vučetići pravoslavne vjeroispovijesti, čiji su mnogobrojni  obiteljski dokumenti sačuvani u manastiru Morača u Crnoj Gori.

Hrvoje Salopek, Stari rodovi Ogulinsko modruške udoline, MH Ogulin, Centar za kulturu Ogulin i Hrvatska matica iseljenika, Zagreb, 1999., str. 303.. i Radoslav Lopašić, Spomenici Hrvatske krajine, II., Zagreb, 1884., str.109- i 171.  Vučetići su ovdje spomenuti kao plemeniti  rod  iz plemena Dabrana iz sela Dabra  u okolici Brinja..

Hrvoje Salopek, nav. dj., 1999., str. 303.

Aleksandar pl. Vučetić-Šandor, Rodoslovlje stare plemenite obitelji Vuchetich> de Brin> et>de Cseney>, Plitvička jezera, godine Spasa 1921. (neobjavljeni rukopis iz njegove ostavštine).
 Ovo rodoslovlje se danas nalazi kod potomaka gospodina Šandora, njegovog sina Fedora i unuka.

  Ovo rodoslovlje nalazi se u privatnom arhivu gosp. Branimira Vučetića iz Zagreba.

Austrijski diplomat dr. W. von Vuchetich u mirovini iz Graza posjetio je 1969. godine grad Hvar da sazna o Vučetićima na Hvaru. Tom je prigodom dostavio plemićku diplomu uskoka Radmana Vučetića koji je od cara Maksimilijana II. 5. kolovoza 1569. godine dobio grb i promaknut je u plemićki stalež zbog zasluga u borbi s Tuircima. Također je pokazao i testament već spomenutog lacilaga Pribislava Vučetića pisan u Veneciji 1475. godine. Grana Vučetića kojoj pripada i spomenuti diplomat u mirovini dobila je od   austrijskog  cara  Ferdinanda III. alodijalno dobro Brinje zbog zasluga i revnosti u obavljanja vojničke dužnosti. On smatra da se možda može nači neka srodna veza između brinjskih Vučetića  i Vučetića iz Hvara, negdje na rijeci Cetini u 15. stoljeću kada su, po svoj prilici, Vučetići došli izravno iz Bosne, a ne iz Boke Kotorske, kako neki povjesničari tvrde.

Najstariji podaci o Vučetićima na Hvaru jesu od 1481. godine, a nalazimo ih u Periodičnom izvještaju Centra za zaštitu kulturne baštine Općine Hvar, broj 13  od 30. travnja 1969. godine, urednika dr. Nike Dubokovića Nadalinia. Njegov tekst nosi naslov"Nešto o rodu Vučetića".

Ive Bašić, Rodoslovlje Vučetića iz Vira, Općina Vir, Vir 2004., str. 28.

Ovo je dakako usmena predaja koja se nemože uzeti kao vjerodostojna jer nije potkrijepljena nikakvim pisanim dokumentima.

Ive Bašić, nav. dj., str. 277.

Enver Ljubović, Grbovi plemstva Like, Gacke i Krbave, Megrad, Zagreb, 2003., str.254.-258.

Friedrich Heyer von Rosenfeld, Der Adel des Koninreich Dalmatien, Nurnberg, 1873., str. 136. T.70  (pretisak Golden Marketing, 1995.); Enver Ljubović, Gradski i plemićki grbovi Senja, vlastita naklada, Senj, 1998., str.170.-171; Enver Ljubović, navedno djelo, 2003., 254.

Ivan Bojničić, Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nurnberg 1899., str.203. T. 147. (pretisak Golden Marketing, 1995.); Stjepan Krpan, Brinjski kraj u prošlosti i sadašnjosti, zavičajno društvo Brinjaka"Stajnica Zagreb, Zagreb, 1995., str.147.-148.; Enver Ljubović, nav. djelo, 1998., str.170. i 171.; Enver Ljubović, nav. djelo, 2001., str.188.-189. i  Enver Ljubović, nav. dj, .  2003., ,  str. 254

Petar Šimunović, Hrvatska prezimena, Golden Marketing, Zagreb 1995., str. 359.

Ivan Bojničić, nav. dj., 1999., str.236., T.174. Ovaj  se pečat danas   čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zbirci pečata.

Životopis Nikole pl. Vucheticha, dvorskog kapelana (hofkaplana), apostolskog protonotora, diplomata i pisca napisao je 1830. godine na njemačkom jeziku Tomas pl. Vuchetich. 

Stjepan Krpan, Vila Velebita, Zagreb 1997., str. 4.

U obiteljskom arhivu gospodina Branimira Vučetića   iz Zagreba  nalazi se  rodoslovlje Vučetića od autora puk.  Nikole  Rikavine iz Ogulina iz 1823.,  portreti istaknutih članova obitelji, preslika testamenta bosanskoga kneza i kopljanika Pribislava Vučetića,  kratko rodoslovlje hvarskih i velolučkih Vučetiča, autora   književnika Šime Vučetića,  i životopis Nikole pl. Vucheticha na njemačkom jeziku iz 1830. godine, autora Tomasa pl. Vucheticha   te i drugi dokumenti važni za plemićku  obitelj Vučetić s pridjevcima >de Brin> i .
Iz životopisa Nikole pl. Vucethicha doznajemo da je bio dvorski  kapelan i apostolski protonotar na dvoru carice -kraljice Marije Terezije,  njezin osobni ispovjednik  te da je sudjelovao i na krunjenju cara Franje Lotarinškog, supruga carice Marije Terezije u Frankfurtu.

 

 

 

 

 

Kontakt ako imate pitanja ili poznate neku interesantnu zanimljivost možete nam se javiti e-mailom zanimljivosti@croatia.ch

 

Untitled Document


Optimizirano za
Internet Explorer
| home | događaji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.croatia.ch/ Sva prava pridržana.