Hrvatski Portal u Švicarskoj
Home Događaji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  
   
     
 
   

20.06. 2007.

 
 

 

HRVATSKI PLEMIĆKI ZBOR - IZLET: PO DVORCIMA HRVATSKOG ZAGORJA

     Kao krunu svog druženja i rada tijekom akademske godine, HRVATSKI PLEMIĆKI ZBOR je za svoje članove, njihove obitelji i prijatelje organizirao izlet PO DVORCIMA HRVATSKOG ZAGORJA. Podpredsjednik Zbora, gospodin Drago Antoniazzo zaslužan je za izvrsnu organizaciju i besprijekorno odvijanje izleta, predsjednik, gospodin Ivo Durbešić za ugodno raspoloženje, čašćenje jelom i pićem, tijekom cijelog dana u autobusu i na ručku u izletištu Grešna gorica, a obojica, s ostalim članovima Upravnog odbora, najzaslužniji su što su doveli povjesničarku, profesoricu Nevenku Nekić, uz čije je stručno vodstvo, neizmjerno znanje, elokvenciju i silnu energiju - čitav izlet dobio više dimenzija! Osim pogleda na povijesne činjenice, ratna zbivanja i promjene vlasti koji su utjecali na naglo doseljavanje plemenitih obitelji u Zagorje tijekom 18. stoljeća u bježanju pred osmanlijskom opasnošću, profesorica Nekić dala nam je i društvene odnose, zakonske propise, modu i umjetničke pravce, osobito arhitekturu, klimatske i reljefne uvjete koji su formirali Hrvatsko zagorje kao oazu plemičkih obitelji. Uz društvene odnose bilo je i mnogo obiteljskih veza, ljubavnih - od javnih i poželjnih do posve tajnih ili zabranjenih i avanturističkih pa i pljačkaških pojedinaca i grupa, a sve nam je to prof. Nekić približila uz mnogo pojašnjenja, legendi i priča koje mogu bar dočarati vrijeme i ljude, njihove živote i odnose čiji su danas svjedoci mnogi posve porušeni i zapušteni dvorci, oni koji još postoje i bore se za opstanak i malo onih koji su posve obnovljeni i dobro održavani. Profesorica je predstavila i svoju knjigu: po kojoj je snimljen istoimeni film, koja opisuje Zagorje s početka 20. stoljeća i spominje Janka Leskovara, Antuna Gustava Matoša, Ivana Zajca, Miroslava Krležu, Mariju Jurić Zagorku i mnoge druge suvremenike, a nastala je iz prijateljstva koje je i nama omogućilo posjet dvorcu Gorica i obitelji njegovih vlasnika koji čuvaju uspomenu na njene prijatelje, one koji su je voljeli i obitelj.

Općenito o Zagorju:
Zagorje je cjelovito i osobito zemljopisno područje, mikroregija Središnje Hrvatske. Njegov geografski položaj, reljef, litološka građa, klima, pedosfera i vegetacijski pokrov utjecali su na razvoj dvoraca i perivoja. To je prijelazno područje između alpskog i panonskog prostora. Gorje zapadnog Zagorja pripada alpskom sustavu. U nastavku Kamniških alpi su dva gorska niza: Desinička gora, Kostelj i dalje na istok Kuna gora. Geomorfološki reljef je vrlo dinamičan, bogate prirodne plastike, razlomljen rasjedima, klancima i naboran rebrastim gorskim kosama. Tim područjem teku dvije najznačajnije rijeke: Sutla (85 km) na zapadu i Krapina (75 km) na istoku. Brojne toplice svjedoče o nekadašnjim tektonskim lomovima i vulkanskom djelovanju: Krapinske, Tuheljske, Sutinske. Klima je kontinentalna, a temperatura najhladnijeg mjeseca je iznad -2, a najtoplijeg +22 stupnja celzija. Najviše oborina je zimi. Ruža vjetrova ima izraženi maksimum od zapada na istok. Biljni svijet pripada ilirskoj provinciji Eurosibirskog fitogeografskog okružja s tri vegetacijska područja: panonska varijnta šume bukve i jele u višim predjelima, panonska varijanta gorske šume bukve i šuma hrasta kitnjaka i običnog graba.

Povijesno to je područje nastanjeno od davnina. Najstariji tragovi naseljenosti u Zagorju potječu još iz paleolitika. Kod Krapine u Hušnjakovu, Kramberger je našao ostatke iz starijeg kamenog doba. Rimska prisutnost posebno je vidljiva u Aquae Jasae - Varaždinskim toplicama. Dolaskom Hrvata pripadalo je Posavskoj Hrvatskoj, Franačkoj državi, zatim objedinjeno s Dalmacijom u zajedničku Hrvatsku državu narodnih vladara, a kasnije djelomično pod ugarskom i austrijskom krunom. Nikad nije bilo osvojeno od osmanlijskih osvajača. Kontinuirana naseljenost može se pratiti tek od XII. stoljeća podizanjem utvrđenih gradova Krapina, Oštrc, Belecgrad, Lobor grad, Kostelj itd.

Sve je to utjecalo na izgradnju i izgled dvoraca Hrvatskog zagorja. Put nas je vodio od Zagreba, najprije pored SUSEDGRADA na krajnjem zapadnom dijelu Medvednice - 195 mnv, koji je u ruševinama. Građen je vjerojatno u 13. stoljeću - gornji dio sa zidinama i dvije cilindrične kule. Vlasnici: Ludovik I. 1345. daje ga Arlandima iz plemena Aka, Heniiingi,
Frankopani, Banfiji, a od 1564. g. Franjo Tahi. Izgorio je u 17. stoljeću. Raritet: mač karolinškog tipa iz starohrvatskog doba.

GREDICE

Smješten na brežuljku pored ceste koja vodi od autoceste za Krapinu u Klanjec. Prekrasan dvorac koji je građen na mjestu stare drvene kurije iz 1770. Vlasnici su bili obitelj Gubaševački, Komaromy te Babići. Sadašnji, novi vlasnici nisu potomci, pa ni plemeniti, ali su je obnovili posve vjerno, po izvornim nacrtima. Vrijednost i raritet: Ksaver Šandor Gjalski. Sadašnja funkcija je hotel s predivnom dvoranom za vjenčanja, lijepo uređenim sobama, dvoranama i parkom.

HABULINEC

Novi romantični dvorac. (poput dječje igračke od lego kocaka)

ČRET

Uz lagani uspon na brežuljak pruža se prekrasan pogled na ljepote Hrvatskog zagorja, one tipične, bajkovite prizore gdje se smjenjuju brežuljci, šume i cvjetne livade s obrađenim poljima i vijugavim cestama. Vlasnik je bio barun Metel Ožegović, pa iako se zove kurija, daje impozantnu sliku dvorca, osobito sada kad je posve obnovljena, izvorno i s puno brige za okoliš gdje su sadašnji vlasnici pošumili cijelo susjedno brdo. Radovi su još u tijeku pa se može razgledati samo izvana.

VALENTINOVO

Skromna kurija hrvatskog književnika Janka Leskovara na prijelazu prema moderni.

BEŽANEC

Na brežuljku, nedaleko Pregrade, blizu potoka Plemenštine, građen u 18. stoljeću, a obnovljen tridesetih godina 19. stoljeća. Vlasnici su bili: grofovi Keglevići, baruni Kollenbach, baruni Schlaum-Linden te baruni Ottenfels-Gschwind. Posve je obnovljen kao hotel visoke kategorije za posebne, vrlo uvažene goste koji odsjedaju u jedinstvenim sobama s originalnim namještajem, nazivom i pričom koja ga prati, okružen prekrasnim parkom u kojem se nalazi osobiti raritet: 300 godišnja lipa, još uvijek bogate krošnje i cvijeta.
Treba spomenuti i vinski podrum koji je sadašnji vlasnik, gospodin Siniša Križanec obnovio s puno pažnje prema postojećim izvorima i graditeljskim posebnostima te napunio biranim primjercima vina, kućnog invenara toga vremena, a po hodnicima koji do njega vode s mnogo umjetničkih djela. Ono što treba naglasiti je osobna borba i karizma Siniše Križanca koji je kao dijete gledao gotovo posve propali i uništeni dvorac, nakon teških peripetija objektivne, no još više subjektivne prirode gdje su do izražaja došli i primitivizam i zavist drugih ljudi,
Uspio je ostvariti svoje snove, a Zagorju pokloniti biser svjetskog ranga i ugleda.

GORICA

Nalazi se u Kostelskoj dolini blizu Pregrade. Vlasnici su bili grofovi Keglevići, a danas obitelj Kaučić koji s puno pažnje i brige obnavljaju i održavaju veliko zdanje s mnoštvom umjetnina i predivnih uspomena, nažalost, bez ikakve pomoći državnih tijela koja bi mogla i trebala uskočiti da se sačuva neizmjerna vrijednost koja bi u nekom drugom društvu bila i cijenjena i pokazivanjem i te kako rentabilna.

KOSTEL

Crkva svetog Emerika - (Mirka) nalazi se u podnožju Kostel gore i ruševina istoimenog grada koji je bio u vlasništvu grofova Keglević, a uz koji se vežu zanimljive priče o presretanju prolaznika, svojevrsnoj i oprostu za počinjena zlodjela zbog kršnosti i snažne građe pratnje koja se pojavila na oštar carev poziv, a vratila s počastima.

VINAGORA

Crkva svete Marije od pohoda nalazi se na uzvisini s koje se pruža veličanstven pogled. Vlasnici su bili grofovi Ratkaj.

VELIKI TABOR

Trenutno se obnavlja pa je moguće razgledavanje samo izvana. Restauriranje ide u pojedinim fazama. Nalazi se na uzvisini od 333 mnv. Vlasnici su bili grofovi Celjski, Matija i Ivaniš Korvin, Ratkaji, Oton Iveković, časne sestre i drugi...Građen je u drugoj polovici 15. stoljeća, plijeni svojom monumentalnošću i dominira nad okolicom.

MILJANA

Dugo je građen: od početka 17. st. do sredine 19. stoljeća. Nalazi se blizu Sutle i Velikog tabora. Vlasnici su bili Ratkaji, a danas obitelj Kajfeš. Posve je restauriran no na žalost nedostupan za razgledavanje. Djeluje negostoljubivo, gotovo napušteno.

MIHANOVIĆ

Nalazi se u Tuheljskim toplicama i posve je restauriran. Služi kao ugostiteljski objekt pod imenom jer je A. Mihanović često dolazio i duže boravio. Gradili su ga grofovi Erdödy koji su bili prvi vlasnici, zatim J. Brigljević, suprug sestre A. Mihanovića.

     Ručak je bio organiziran u ugostiteljstvu , nasuprot Velikog tabora gdje se učinilo sve da se gost prekrasno osjeća i uvijek se s radošću vraća. Na vrhu brežuljka osim objekta koji je okružen vočnjakom, gdje su u malim sjenicama smješteni stolovi, kao kućice na drvu ili unutrašnjost velike bačve, vlasnici su uredili etno zbirku, repliku Velikog tabora, mnogo napisa o ljubavi ili slobodi, mali zoološki vrt gdje u zagorskoj gostoljubivosti uživa i dalmatinski tovar Stipe, srne, rijetke ptice, zečevi, paunovi, a sve je okruženo domaćim vinogradom i voćnjakom - tako da se doista teško odlučiti i više pohvaliti izvrsno jelo, okruženje ili ljubaznost domaćina.

     To vrijedi i za sam izlet koji je doista pružio mnogo, gotovo do zasićenja, jer ni u ljepoti čovjek ne može premašiti svoju mjeru, no kad je tako dobro organiziran, kad je ozračje kreativno i motivirajuće - tada sve to zove na ponavljanje i ponovno, radosno istraživanje.

FOTOGALERIJA

^


Za Portal se divila, sve zapisala i za FOTOGALERIJU fotografirala
Prof. Dragica Pongrac, urednica Psihološke pomoći


Na vrh

 
 
 
 

 

220107
Optimizirano za
Internet Explorer
| home | događaji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.croatia.ch/ Sva prava pridržana.