Hrvatski Portal u Švicarskoj
Home Događaji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  
 
   
    Pjesništvo, proza, kazalište, publicistika uopće

 



Slavno latinsko djelo Marulić je napisao i na hrvatskom
Piše: Inoslav Bešker


Za predstojeće Marulićeve dane Zvonko Pandžić pripremio je priopćenje o otkriću koje mijenja pogled na Marulića

RIM - Za splitske Marulićeve dane, koji počinju u nedjelju, Zvonko Pandžić, filozof i klasični filolog, odnosno viši studijski savjetnik iz Würzburga u Njemačkoj, pripremio je priopćenje u kojemu iznosi hipotezu da su rukopisi u Firentinskom zborniku ipak Marulićevo djelo (što je 1957. i 1973. pretpostavio talijanski polonist i slavist Carlo Verdiani, a 1976. odbacio među inima Milan Moguš), te da, u Hrvatskoj dosada nepoznati "londonski rukopis br. 6" sadrži Marulićevu hrvatsku verziju Pouka o dobru življenju po primjerima svetaca (Instituciju), namijenjenu Marulićevoj sestri Biri, koja, kao ni ostale redovnice u samostanu u kojemu je bila, nije znala latinski nego hrvatski.

Dokaže li Pandžić svoju pretpostavku, Marulićev hrvatski opus bio bi obogaćen barem s još dva, ili čak tri ina hrvatska djela - što je ravno senzaciji. Marulićeva latinska verzija jednoga od tih djela, Institutiones bene beateque vivendi, bila je onodobni bestseler te je raznijela Splićaninovu slavu po svijetu kuda su došle njegove knjige, od Nizozemske do Engleske, Španjolske i Latinske Amerike.

Pandžić je, među ostalim, prije tri godine objavio prvo kritičko izdanje Kašićevih Institutiones linguae illyricae, prevevši ih i komentirajući hrvatski i engleski. Tražeći potom po raznim europskim knjižnicama izgubljeni Kašićev prijevod Misala rimskoga na hrvatski štokavski, i našavši ga, pregledao je štokavsko prikazanje o smrti svete Margarite, koje je svojedobno bilo u Kašićevu posjedu.

Ono je imalo svoj uzor u sličnom prikazanju u zborniku koji je 1973 objavio Verdiani i koji je u nas poznat kao Firentinski, a u Italiji kao Dalmatinsko-laurentinski. Pandžić se usredotočio na propovijedi (sermone) u Firentinskom zborniku koje Verdiani nije objavo, te je ustanovio da jedna od njih i autografom i sadržajem odgovara propovijedi iz neobjavljena dijela tzv. londonskog rukopisa Marulićeva Od naslidovanja Isukarstova. Istim autografom su napisani još neki prijevodi otačke literature za koje je slavist Josip Hamm pretpostavljao da ih je pisao sâm Marko Marulić.

Pandžić je stoga kao prvi usporedio sve poznate te dva dosad nepoznata rukopisa londonske provenijencije (datirana 1508 i 1514), usredotočivši se na autograf, na vodeni znak papira, na sadržaj, tematiku, podrijetlo itd. Ustanovio je da ih je sve katalogizirala jedna jedina ruka, pišući talijanski. To bi, po Šimunu Juriću (koji je s fra Damjanom Glavašem sređivao knjižnicu splitskoga Svetog Frane), imao biti fra Paolo Celotti.

Zaključak je da su svi ti londonski rukopisi, kao i oni što se čuvaju u zagrebačkoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (za koje je Šimun Jurić utvrdio da potječu iz Svetog Frane, drevnog samostana franjevaca konventualaca na splitskoj Rivi, gdje je pokopan Marko Marulić) - dio iste zbirke, zajedno s još nekima koji se čuvaju u Firenzi, Londonu, Firenzi i Beču.

"Zajedničko podrijetlo, ortografijska i leksička bliskost, velika tematska međuovisnost, datacijska sigurnost i kodikološka sličnost ovih rukopisa, govore o priličito intenzivnoj prevodilačkoj i prepisivačkoj aktivnosti u Splitu prvih desetljeća 16. st., gdje je, po mojoj prosudbi, Marko Marulić svakako bio spiritus rector svih tih nastojanja, a na dva rukopisa nalazimo i dobre izvanjske dokaze da bi on bio i autor prijevodâ", zaključuje Pandžić, koji je najavio da će na Marulićevim danima raspraviti metodologiju kojom se može suditi o Marulićevu autorstvu.

Analiza kolofona u londonskom rukopisu upućuje na Marulića

"Kolofon u rukopisu No 6 iz Londona, pisan istom rukom i ukrašen istom ornamentikom kao i Dijalozi Grgura Velikoga, je jednoznačan: jedno veliko gotičko M služi kao podstolje križu u četvrtastom okviru u kojem stoji i godina nastanka 1514., a poviše križa imamo "Deo Gratias. 15 Kal[endas] Novem[bres]", sa strane su dvije ukrasne točke kao i u kolofonu Dijaloga, ali i na nekim poznatim crtežima Marka Marulića. Naime, na brojnim knjigama i rukopisima Marka Marulića nalazimo križ na podstolju, bilo ono četvrtasto, zaobljeno u obliku brda ili trobrda (malo slovo m, m možda za Marulus koji nosi križ), ponekad sa dvije točke sa strane kao i u kolofonima oba naša rukopisa uz dataciju i monograme.

Tko je u Splitu 18. listopada 1514. bio prepoznatljiv s jednim slovom M i s križem na podstolju, odnosno autorskim monogramom u kolofonu djela koje je po sadržaju o. Celotti nazvao Istruzione per la vita degli anacoreti in lingua Illirica? Pustinjak, eremit, anakoret sv. Jeronima Jakov, nazočio je kao svjedok kada je Marulić predao svoju oporuku, dočim je pustinjak Rogerio Capogrosso po oporuci trebao voditi njegov pokop u crkvi sv. Frane i dobiti glavna Marulićeva tiskana djela, pustinjaku sv.

Nikole s Marjana Matulu Glaviću ostavlja knjige, isto tako svećeniku Luki, pustinjaku sv. Jeronima s Marjana, ali je i sam Marulić u Nečujmu proboravio jedno vrijeme tražeći samoću. Tko je to mogao biti u Splitu 1514. prepoznatljiv kao M i štovatelj pustinjaka/anahoreta? Odgovor začas prepuštam Vama", komentira Zvonko Pandžić.


Izvor: Jutarnji list

 











 

 


Vizualna umjetnost
Književnost
Znanost
Glazba
Film
Leksikon
Kontaktirajte nas
 
Predstavljamo:


Untitled Document

 

Optimizirano za
Internet Explorer
| home | događaji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.croatia.ch/ Sva prava pridržana.